vita brevitas, ars longa

Čita Bog Marxov Kapital i viče
"krađa, krađa"
Božja ruka budi Marxa koji se okreće u grobu
okreće se on, okreće, nesretan jer ne zna
tko ga budi tj. nije siguran.
Naime, Marx niječe Boga pa samim time
i svoje buđenje dovodi u pitanje.
-S druge pak strane imponira mu što Bog
(ako ipak postoji)
o njemu Marxu razmišlja na tako neobičan način.

"Krađa, krađa!" (Božja vika)
Budi se i Nietzsche.
Ni njemu nije jasna cijela priča
još manje mu je jasno zašto je jučer jeo svećenike
dvojicu, trojicu, četvoricu odjednom.

"Krađa, krađa!" budan je i Lenjin
On ustaje iz svog sarkofaga (zanemarujući filozofske
rasprave o uzroku svog buđenja) i preko Crvenog
Trga ravno u brijačnicu.
"Potkraćivanje brade molim - i metak mi iz glave izvadite
ako Boga znate!" zahtjeva Lenjin

Na spomena Boga - Bog je ušutio i sa sebi stvara
ovakve predodžbe
Marx je lopov - šaljem ga u pakao
Nietsche je kanibal - i s njim u pakao
a Lejnin
"nakon brijanja i vađenja metka iz glave šaljem ga
u Vatikan za Papu - pa Rus nikada nije bio papa"
mudro zaključuje Bog.

Ovakvim potezima Bog ispravlja neke stare
nepravde, ali i unosi zabune u ionako razjedinjeni
kršćanski svijet.

Kao autentični katolik trenutačno grozničavo
preispitujem temeljne nauke svoje vjere
u nadi da se ipak nisam sjebao mjestom rođenja.