BABY, COME BACK!

Ovaj iskričavi, blogerski dušu je dao zadnje vrijeme za kreveljenje na temu muško ženskih odnosa. Tako ponižavajuće i za jedne i za druge. Tu i tamo poneko muško i žensko ima muda suprotstaviti se pojednostavljivanju i karakteriziranju nekih svevremenih pitanja na temu muškarca i žene. I kako to obično biva, „obični“ blogeri se baš i ne zapliću u takove teme jer su one rezervirane za tzv. umne blogere. U pravilu su to, zamislite molim vas, upravo žene. I to one koje u stvarnom životu to nikako ne uspijevaju objasniti. Znam, reći će neki ne trebaš se prehladiti da bi znao kaj to je. Ali o jebačini pričaju oni koji jedva da su koji puta svršili. O braku osobe koje gotovo nikad ili tek pokoji mjesec živjele su tako. Pa se stalno pitam, otkuda toliko iskustvo o njima…muškarcima? Jesu li ih možda imale trideset, pedeset, stotine? Ili možda pokojeg. I to bje dovoljno. Za vazda. No, drago mi je ovih dana ipak sretati poneke neke misleće muškarce i žene koji nisu klonovi. I usude se iznijeti svoje drugačije mišljenje, po cijenu da budu javno ismijani, ignorirati etc. Jer zakon čopora i većine tako učinkovito djeluje. To se najbolje vidi već mjesecima ovdje na blogu. I današnji blog od cca 300 komentara na tako životnu temu od pičke i kurca. Jer, dugo već nisam pročitala tako duhovite komentare. Ljudi koji imaju duha imaju ga i na tako obično neobične stvari i pojave. Oni drugi, silno se trude objasniti, pojasniti, poučiti. A da pri tome od dotičnih djeva bajnih nisam u ove silne godine provedene ovdje pročitala niti jednu (ili gotovo niti jednu) vlastitu priču. Mislim, onu za koju su kadre bile priznati da su njihove. Osobne. Poučne. Životne. Eh, moji kadrovi kadri da kardaše. Ženice drage, okanite se ćorava posla. Ako sam pak u krivu, spremna sam ukrstiti (ili ukrižiti) mačeve spisateljske, životne, jebačke, intelektualne, vizualne…ma kakve god. To the end. Vega je barem imala muda bar ponekad pisati o sebi, vas dvije....my dear.... cc i meija... to niste kadre. Kad budete, bit ćete vjerodostojne. Tada možete pisati kaj god,ja ću vam prva svaki put napisati hvalospjev i komentar udivljenja. Paradoks je upravo taj da se drmax ukazao kao glas razuma na prekjučerašnjem blogu. Ta zar je moguće da je jedini on ustao u obranu....razuma? Isprika drmax što te spominjem, iako te poznajem samo kao blogerski spam lik a ne kao čovjeka. Danas sam poželjela sresti te face to face. Što ne znači da me koliko sutra nećeš popljuvati. But, uvijek sam više poštivala poštene i prave neprijatelje nego licemjerne prijatelje. Jedan takav neprijatelj upravo je danas preminuo. Iako smo se krvavo svadili (u poslovnom smislu) uvažavanje i poštivanje uvijek nam je bio krajnji domet. Znaju li to još ljudi? Gotovo da sumnjam!

vidiš ti to.
a mene bi razapeli što ljude dilim prema nacionalnosti (pod uvjetom da su ljudi. najprije moraš biti čovjek)
a to što oni dile po spolu, s jajima i bez jaja, kao da smo vrsta tjestenine, e to nema veze

koji mrtvi rat spolova, koja mrtva spolovila.
ja taj rat nigdje ne vidim
koja jane austen i ostale kerefeke.
kao, mudrim pričama iz cosma ističu svoju ženstvenost.
ma ne gađaj me đurđom u oko, znam i bez tog da je imaš

milostiva, ja ne dijelim po jajima..već po mudima!

Svatko ima pravo biti pametan i glup.
I ja sam se par puta upitao "jebateštalisujojuživoturadili" kad je (nema veze tko) tako ogorčena na sav muški rod. Zar da idem ražiti tračak razuma tamo gdje ga, sasvim je to jasno, nema? Da se nerviram zbog toga što je cca 90% prometa na logovima nesuvislo pičkaranje? Ili, da nekome idem objašnjavati bilo kakvu situaciju koja nema veze sa mnom?
Taman posla :-) To je kao da idem vući za rukav svakoga tko pljuje po trgu.

haha. ovo ti je dobra.
nemam više komentara.
upravo tako.
idu mi na živce ta prenemaganja i blentava hihotanja.
plus ne volim kad nemam s kim ratovati
(je da volim slabije od sebe, ali uvik me zajebu kad se zakopaju u rov. nikad ne računam na to)
idem ginuti u tuš kadu.
stvarno triba RH-a prodati vodu. i kvit

byrne, pa da smo to činili, danas ne bismo živjeli u govnima! jer nepristojni nam ne bi vladali. znaš, svaki dan šećem psa i nosim vrećicu. i pokupi svoja (tj. njena) govna. jer njena govna po tratini nisu njena sratoma već moja. a imati sram čak i u ovim godinama, nije lako. i imati muda također nije lako. pa pisati o svom životu. no, kako reče davno jedan ćo...psi laju a karavane prolaze!

Pička je velika stvar, naročito kad je mala!

nije velika, nego su u strahu velike oči.
izlazi iz male kapele

milostiva onda ćemo se ko antoaneta kupati u...mliku! jedino kaj nemamo dovoljno koza...a ona jedna majka svih koza teško da može dat tolko mlijeka? mislim na majku od kozlića a ne na onu na koju vi mislite!

dear johne, bitno je da se kaže da je to to! i kad nije to!

Meni, ja sam do sada uvijek izlazio na izbore i od toga nikakve koristi. Izlazit ću i dalje, svejedno.
Nisam ravnodušan i ranije me jako mučilo što živim u državi u kojoj trećina polupismenih retarda kroji sudbinu tihoj većini. No, što da se radi?
U međuvremenu sam poodrastao i shvatio da u svom entuzijazmu mogu samo izgorjeti, dok drugi entuzijazam troše na zgrtanje para. E, kako nisam glup ni nesposoban, drugu sam polovicu života odlučio podrediti sebi. A druge tko šiša, da ne budem grublji. I dovoljno mi je ono malo ljudi oko mene do kojih mi je stalo. A na ulice neka izlaze mladi, jer sam ja dio svoje mladosti proveo na ličkoj bojišnici.
Tako je i ovdje: neka laje tko hoće, moja karavana ide kud ja želim.