Čarobni brijeg

Premda ti je staranaivan već odgovorio svojim blogom, evo i osobnog dodatka na tvoje sad konačno konkretno postavljeno pitanje:

- tvoj će ti prijatelj pisac sigurno potvrditi da fikcija nikad nije samo to, već dobrim dijelom pomiješana s osobnim doživljajima i istinama autora, isto je i s blogovima, biramo što ćemo, ali pišemo kroz sebe i o sebi, ne može se to izbjeći, neki pišu izravnije, neki meandriraju kroz izmišljene situacije, to je pitanje preferenca, a ne vrijednosti, fikcija i fakcija su jednakovrijedne aktivnosti ovdje na blogu, stvar izbora

- taj se izbor ponekad mora i promijeniti kad se počnu odvijati situacije u kojima nije poželjno iznositi cijelu istinu o sebi, mnogima se to dogodilo, pa i meni - tvoj zaključak o mom životu, bez braka, bez djece i time bez esencijalnih saznanja o životu - u startu je pogrešan, jer su ti podaci fikcija, nisu točni, dakle, time i zaključak, sad to uzmi kao činjenicu, ali i ne moraš, stvar izbora

- ako prihvatimo podjelu tvog prijatelja na pisanje za dušu i pisanje za čitatelje, ovo drugo ovdje na blogu ima za mene tri vrlo važna razloga i smisla

1. Svaki će ti pisac priznati da je vrijeme od pisanja do povratne informacije predugo, može se to i elaborirati, ali i ne mora, jer je jasno da je tuđe mišljenje o vlastitom tekstu izraženo u komentaru ili na pvt neprocijenjivo blago, posebno zato jer dolazi neusporedivo brže nego u stvarnom životu - to možda nije važno onima koji pišu za dušu, ali piscima za čitatelje jest, jer se svi razvijamo u izražavanju neprekidno i želimo čuti što misle o našim tekstovima - tekstovima, ne o nama kao osobama, i to je bitna razlika.

2. Dakle, blogovi nekima služe kao skladište i dvorana za testiranje onoga što će kasnije preraditi, prilagoditi i objaviti na neki od mogućih načina, najčešće ukoričeno, dostupno u knjižarama ili knjižnicama, gdje će strpljivo čekati na čitatelja koji će, možda, jednom, negdje, izraziti svoje mišljenje o tome.

3. Treći je meni najvažniji, mojih sedam godina ovdje, preko tisuću blogova, neki od njih ukoričeni u pet knjiga, šesta je upravo u prijelomu i još dvije u pripremi, dali su mi i novac i prepoznavanje, ali i meni dvije vrlo važne stavke u životu - prijatelje i ljubav. I zbog toga sam ostala, usprkos svemu.

I sad za kraj, moja je duša u svakom tekstu i u svakom komentaru ovdje, ponuđena i ogoljena svjesno i dobrovoljno, ali na moj način, uzmi ili ostavi, ponavljam, stvar izbora.

Ako to želiš zvati bildanjem i hranjenjem ega, isti je odgovor za obje vrste pisanja, sama ga biraš.

Ako smatraš da je to samozavaravanje i dobivanje na važnosti, isto je, biraj.

Ako i dalje misliš da je pisanje potreba za aplaudiranjem i odobravanjem, naravno da je, baš kao i komponiranje, koncertiranje, slikanje, gluma ... sve vrste umjetnosti - taj divan i neodoljiv spoj poriva za stvaranjem i potrebe za priznanjem - tu si potpuno u pravu i nema alternative, osim kad se piše u tajnu bilježnicu, sebi na komp ili po salvetama - a svaka javna objava je upravo to - javna i time prestaje biti isključivo za dušu i samo za autora i prelazi u onu drugu kategoriju, gdje ponovo sami biramo što ćemo misliti o tome.

Eto, blog je komentar na blog od menibezmene, no, djeluje mi kao nešto što će možda i druge zanimati. Mislim da ga je objaviti dobar izbor.

chris.. ti si najjaca...an gage...

Pita tata ljudozder svoju decu:-deco,jel volite mamu!?Vooolimooo... pa onda,uzmite jos!

Buđav lebac

ja sam sa svojim frendom pričo o fikcijama a onda smo se da potvrdimo fikciju oblokali ko deve dvje u kleti, zakleti

CC pojasnila si mi mene samu... Hvala!

draga, trebaš li prijevod ovoga??:))))