Čarobni brijeg

Zimsko more

Sivilo se izlilo s neba. Poprskalo usput nekad bijele barke i visoki mol čiji već sam rub ljubi nabujala voda. Siv je i otok u zastoru magle. Sivi su ljudi za stolovima od lažnog mramora. Posijedjeli pas ogleda se u srebru kišne mlake. Siv je dan, a siv je i auto s kojim su se dovezli do lučice.

Samo su oči modre. Kapi boje, titrave od studeni što izbija iznutra. Kroz staklena vrata gledaju kako more drhti. Biba brodiće, prijeti se putu i uplašenim palmama. Hladno je. Zebe za kožu, steže dušu.

Zimsko more naoštrenim zubima nagriza zrak.

***

Ispod kapaka se probila jedva vidljiva iskra kao lampica skrivena iza grana bogate Božićne jele. Bijela, pa žuta. Je li to samo igra svjetla? Vara li modra pozadina oči, pa žutu boji u narančasto i dalje niz spektar?

More se smiruje u čeličnom stisku nebeskog sivog. More zna. More razumije i povlači svoje ledene pipke. Jer i more se sjeća kako ga ljeti snubi sunčeva vrelina. I žudi za toplinom što prodire kroz površinu, pa sve dublje; zagrijava, mami, gurka i požuruje molekule da skakuću brže, jače; daje silu, daje život.

Zima je, a more sanja ljubav.

Za stolom u kutu riječi brzaju, hvatajući red u sažetom trenutku. Poskakuju teme, argumenti se uz tresak razbijaju po mapi bojnog polja. Povlačenje, napad, kopanje rova, pregrupiranje trupa. Ima li smisla? A more sluša, šuti, ne vrišti što zna. Prastaro je, mudro i mnogo je cijelih barki već zibalo i mnogo je moreplovaca oplakalo.

Zimsko more se nada, kuje i sad u tišini priziva ljetni sjaj.

***

Kad su se dlanovi takli, opraštavši se pristojno, suzdržano, držeći se plana, more se u njima naglo proširilo u ocean. I sa sobom dovuklo ekvatorsko sunce i žar vulkana. Spojilo je prste, ulijepilo kože. Lava je potekla niz dlanove u tijela.

Zadovoljno, more je sklopilo vjeđe.

jeli bibano more sivo?

obično je srebrno i bijelo i sivo, da :)

mislim kako biba brodiće, možda je tipfeler pa ziba brodiće, pusa!

a ne, bibanje, uzbibani je posve legitimna hrvatska riječ :)

CC u pogrešnij Hrvatskoj me mati zibala, tako da nisam upoznao tu hrvatsku riječ bibanje, mora da je jako stara ili iz Bibinja!

a, ono, i ja sam je relativno nedavno naučila :) nikad nije kasno :)

uči me materinji jezik pokojna moja mati, jesi li to htjela reći CC?

voliš more. i voliš kad se vole uz more. a najviše voliš kad ti voliš ko tebe voli i onda vas i more voli, kad se volite

dobra večer?
pošto ja ne mogu pisati iz nekog razloga svoje blogove,
mogu li unutar tvoga bloga a u vidu komentara
ostaviti skormni prilog u vidu jedne sretne priče?
ako da - hvala.
ako ne - bog sve vidi čuje i pamti, tako da znaš!!!!

bibanje se pojavljuje u kuginoj smrti :)))

ono sa morem i ljubavi...sjetih se,..bilo je toga.. :)

e, naivan, mene su učili i doma i u školi i lektori, pa još uvijek učim :)

narodni, sam ti daj, komodaj se :)

kući. kuginoj kući.
neznam kaj mi je danas

fala :)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

Sretna priča – skromni prilog za večer smjeha (mozgodrkovlje)

Daklem,bila jednom jedna obitelj.
U toj obitelji su živjeli djed,žena od djeda,al ne prava baka,ovo mu je bila druga žena iz trečeg braka.Prava baka je jednom prilikom otišla do mjesne prodavaonice kupiti sodu bikarbonu da uštirka košulje i odonda je nitko nije vidio..kažu da joj je u brodogradilištu Morska Sobota pao blok na glavu...al to je nebitno..dakle živila su sa njima dvoma djedov sin iz prvog braka,dakle ova baba sa djedom mu nije bila prava mater,tek će se poslije otkriti u razini najboljih telenovela da je ta sadašnja djedova žena iz trečeg braka sama sebi sestra nastala in vitrina,to jest negdje kod/iza vitrine..ali ok zanimljivo je izmešu ostalog bilo to što je taj djedov sin iz prvog brata,jednom prvi put, a bogami ne i zadnji,nabubnuo tu tadašnju djedovu ženu,a valjda djedovog sina mačehu...ali idemo dalje..uglavnom da skratim ja ovu priču,taj djedov sin je imao i tri sina...Petar,Šestar i Desetar. Spominjale su se još neke kćeri,ali ovo nije telenovela.Imao je taj sin i ženu.to je bila mala od korpareva komšije iz susjednog sela sjevernojužno je to bilo i bilo je, da te bogsačuva tužno....zato se ta od korpara komšija kći priudala u ovo selo gdje su bili svi pomalo na svoju ruku...selo je bilo malo ali zajebano..imala je ta jedna prodavnica mješovite robe, a glavnu riječ su vodili vrhovni komandant seoske HVIDRE i (na)loka(l)ni župnik,koji i nisu bili toliko bitni za ovu priču sem u djelu da kad je jednom rat završijo ( ovaj sad zadnji ) pa je vrhovni komandant ispo Čipinih kruški našao tog kera koji se je tresao od straja i boga pita čega..a još je imalo i buhe..i dakle sažali se poglavniku to jest vrhovnome, na kerčeta, priuzme ga on sebi,raskuži ga pastor vatrogasnim aparatom (voda u prahu za gašenje požara) podašiša opere, posuši sa fenom kojeg je pronašao na drumu i uzejo kao suvenir valjda nekom ispalo iz gepeka za vrime traktorijade devedesetipete ljeta gospodnjeg,amen...
I ne zna posli on šta će sa tim paščetom pa ga da djedovoj familiji, babi njegovoj, sinu njegovom, al ne njezinom sinu i sinovljevim sinovima,Petaru,Šestaru i Desetaru...ženi bilo svejedno kči od korpareva komšije je i dalje bila mutava,ko i prije..a taj pas ista pasmina ko iz onog filma kad se onaj ker vratijo kući...djeca se obradovala,pošto su bili šesterojajčani blizanci,svi podjednako u dvanajst djelova dvanaestača dioničko društvo, a nije čir na dvanaestercu, al je penal negdje na centru.....dakle obradovala se djeca, ali avaj..to kerče bilo abnormalno u mozak, to prčilo sve živo a bila žemka,pišala srala di je stigla..ma sotona jednom ričju,antikrst,ma šta da vam kažem..i tako je to nekako išlo vrime prolazilo,doduše pokušo vrhovni od Hvidre umlatiti kerčeta ali ništa kerče ko i u filmu..pobježe na par dana,kad eto njega svaki put čim joj se malo priprči vrača se kući,ko u onom filmu..i tako je to ferceralo neko vrime,išlo,i bogu dragom se sažalilo...i jedan dan djed slavio rođendan.kažu skoro pa devedeti mada se nitko ne bi mogo u crno runo majke zaklet da je tako,al eto.reko vrhovni od hvidre da ima 88 i bi tako...i domisli se bratija po rakijici u radnji sa mješovitom robom i naruči putem hp (horsepower) expressa kilo i po vijagre...i zovnu dida na rakiju i uvale mu tu kilo i po u rakiju..popije dida...
I uglavnon da skratim priču...
Uskoro nikoga vie u selu ne bi..od korpareva komšije kći još više pomutavila...
Petar,šestar i desetar..nekad se čuju vriskovi veselja iz obližnje šume..neki su se spremni i zakleti da su vidjeli tri siluete kako skakuču držući se za stražnjicu...
Djedov sin,kažu u bunaru završio..još se gdjekad čuje pjesma njegova...
Ali ono što je najbolje...
Ono gadno kerče...
Nikada se više kući nije vratilo...
Amen!!!!

tw, ti si sve apsolutno točno shvatio .) drugi put ćemo o ljubavi na snijegu :)

aaaaaaaaaaaaaa, narodni, pa udavi me od smijeha :D, dakle, tijek toka svijesti, samo kakve :D

pa jel sretna priča ili ne?
hihihihiihihihiihih
:)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

ljubav na snijegu mi je prihvatljiva jedino unutar brvnare, ..gdje topla vatra oucketa, a miris kuhana vina, opojan je... :))

je, sretna, čini veselje :)))) što jest jest :)

respekt

tw, morat ću onda jednu svoju stavit, usred snijega :)

a, lanena, hvala ti, znaš da ide još dva put više natrag tebi :)

koga briga za proljeće, do proljeća se ima šta radit, u toj kolibi :)

ah, volim tvoje slike, puno prelijepih minijatura, eto

da, lanena, lijeno mi razrađivat kao ti, plesti srebrenu paučinu, tapiseriju, tim rijetkim osobnim stilom :)

tw, jel ti to twirl popuštaš nešto u muško-ženskim relacijama? :DD

..uživala čitajući...:)

zimska burno smrznuta...brrr. ja bi sunnnncaaa...i tooopppliiineee...ciju

hvala, kristali :)

aj napiši jednu sretnu i toplu, donna :)

Vau, CC, prava pejzažna ljubavna priča!
Sretna? Ne znam. Meni nemirna, čeznutljiva, trepereća između studeni i vreline...

zbanirana sam:(((

iskričin blog mi se sve više sviđa danas :)

hvala bright, i mislim da sreća nije potpuna ako ne izrasta iz neke čežnje :)

donna, zaboga, pa hint, hint :)

srce, možemo mi to :) male ruke, složne ... :)

Ljubav ide kroz želudac
Da, kuhao je…u mojoj kuhinji, meni, zato kaj mi kao duguje jednu večeru..i sav si je bio važan…i slikala sam ga, jesam, kako rezucka, dinsta, miješa..i ok... nije goli kuhar, ali je sasvim ok, jer je moj kuhar…mljac…
aaa meniii toplo...em od kuhanja..em od scene...beeeelj

Da, blog se sav nekako pozitivno prokreativio...
Bit će da u samom izrazu "sretna ljubavna priča" ima toliko neke dobre energije da nas je sve zatravila... :-)

donna, aj ti to češće malo prakticiraj, stoji ti dobro :)))

za to uvijek malo treba, bright :)

traži se sretna ljubavna priča? zašto ja sve zadnji doznam? i laprdam o gonzasi... ahhh :)

mislila sam da si čitao mejin blgo :)

jesam. ali sam ga demonstrativno zaboravio. čim me je potjerala :)))

eh, pa što se daš otjerat, lupi nogom o pod, jesi muško? :)

kad sam sretan lupim prvo dlanom ja o dlan ! :))

..ček. nisam još došo do onog djela lupanja nogom o pod :)
mlad sam, još :)

Jesi bar dobila novo korito? :))

A onda se niotkuda pojavio izviđački brodić intergalaktičke federacije i klizeći je uplovio u luku. Imao je pogon na dva poveća motora jajolikog oblika koja su bila ovlaš pričvršćena ispod kobasičastog tijela brodića i koja su se lagano ljuljala u ritmu valova :) ;)