BABY, COME BACK!

Ima jedan porto koji još od jeseni čeka audiciju. I nije toliko stvar do porta, već njegove simbolike. Njega ću piti i popiti u posebnoj prilici s posebnim čovjekom! Nije da se nisam trudila, nekoliko puta čak i najavila da ću ga popiti s nekim ljudima? S nekima nije niti bilo prilike jer su se iste pretvorile u neprilike. S nekima sam ja evoluirala od prilike do neprilike tj. predomislila sam se. I tako već mjesecima (bit će uskoro i pola godine) nikako da uprizorim pijenje porta. Kojeg nisam nikad u životu. Ja koja slovim za notornu pijanicu ovdje. Posljednja takva odgoda se dogodila i ovih zadnjih tjedana. Ne sjećam se jesam li to svjesno zaboravila ili je to ipak podsvjest učinila svoje. Jer on ipak nije bio za mene ili je on mislio da ja nisam za njega…nije bitno. Dobro je uvijek da jedan bolje vidi od drugog, čak i kad ne vidi. Jer dosta mi je jednostavnih ljudi. I nemuštih. Nisam avanturista ali nikako da sretnem ljude koji imaju duha za život, događanje, muving, kako fizički tako i intelektualni. I nije da je meni do pića. Čak niti porta, iako bih ga konačno željela popiti. Tako sam par godina držala i neki šampanjac i nikako da ga popijem. Nije da nije bilo novih godina i prilika za slavlje, ali uvijek je nešto nedostajalo. A potom sam prošlu jesen odlučila. Povod bje moj prvi koncert u Lisinskom nakon dugo, dugo godina. Ako preskočim onaj Bečkih filharmoničara. I tako sam tom prilikom popila taj šampanjac zajedno sa dotičnim ali to bje šampanj oproštaja. No poanta je u konačno popijenom šampanjcu. Tako me i ovih dana počeo već iritirati taj moj porto. Kojeg mi je kćer lani s jeseni donijela iz Portugala. Posljednja priča koja je ličina na neku lijepu tj. sretnu priču (vidim da je ovih dana ta roba prilično tražena ovdje na blogu) nedugo je završila. Baš kao lijepa priča. Jer i rastanci mogu biti lijepi. Možda je ponekad bolje razići se nego doživjeti „sretan“ kraj. Koji obično biva toliko sretan da od silne sreće supružnici (ili oni u vezi) bježe jedno od drugog na način da izmišljaju teniska druženja, fitnes, muška kartanja, surfanja internetom, posao i ostale bjegove od sebe i svoje sreće! No vratimo se sretnoj priči! Nažalost, stereotipi koji vladaju osobito na ovom brdovitom balkanu tretiraju sretnu priču kao vrhunac ljubavi i zaljubljenosti (što nije netočno da nije stereotipno). S tih olimpa valja sići. Po meni sreća je u silasku. Ako je on dostojanstven, ako čovjek i žena koji su gradili Keopsovu piramidu odnosa jednako tako siđu sa iste bez da su išta izgubili, dapače ako su puno dobili, to je sretna priča. Koja i ne mora imati zajednički i istovremeni kraj. Ne silazimo svi jednako (kao što se niti ne penjemo).Iako tvrdim da svaka priča ima i sreće i tuge. I normalno da ne traju istovremeno (ponekad i da) već se smjenjuju. Jer, kako bismo spoznali jedno bez drugog? Pa tako u mojoj priči sreća će biti kad popijemo konačno taj porto. On i ja. A tuga će nastupiti kada ga više ne bude. Dakle, dobitak za mene i njega, gubitak za porto. Reko bi A. Ainstein, sve je relativno. Jedna je priča (sretna) ako sam ju ispričala ja a druga je priča sretna ako ju ispriča…porto! No sve me nešto svrbe prsti zadnje vrijeme. Da konačno otvorim taj porto i popijem ga solo. Za svu sreću koju sam imala. I tugu koju pamtim. Ponekad je važno iskapit kako bi ponovo natočio. Ma jebeš porto i relikvije. Nazdravljam svim mojim ex na ex!

daj guc???

ups, kaj nisi ti otišo?

KAM BI OTIŠO???NEMA VAMA ŽIVOTA BEZ KJETENA????

NE OTVARAAAAAAAAAAAJ!!!!!
ehh, ja čuvam šampanjac već 20 godina...još malo pa ga frknem i odoh po mečku

fuck, ipak sam ti ja optimista i vjerujem u sretne priče! ovo u zdravlje je bilo samo virtualno. možda ga jednom i popijem sama, ali ne sada! ali sumnjam da ću čekati 20 let ko ti?

sreća je svuda draga....ali rijetko u boci ;)

samo ti popi taj porto, tek da znaš i nije ti bogznašto, naša istarska vina puno su bolja, otkriti ću ti istarsku tajnu, ovdje imaš samo bilicu i vino!

istina živa, ili ti ga živa istina, pa svi znamo da nam je istra dala i narodnog heroja hehehehe

ma dečki i nije stvar tolko u portu, veću u glavi! čovjek zabrije na neke stvari pa od toga radi kapelicu. pa je tako taj moj porto trebao biti nešto važno i značajno. ono kao čuva se za posebnu prigodu. više zbog sexa nakon nego li zbog samog vina. a tko zna, možda i stoga što se nadam kad njega popijem da ću se konačno i...napiti?

Porto je slatko vino, svojevremeno sam ga dosta pila, jer sam pripremala velike vecere i pilo se na samom kraju uz desert

gle mi se samo zezamo...kužimo te u dušu i suosjećamo,
pa on ima 100 god a ja 97 god!
pa kaj buš nama objašnjavala..tinejđerka
hihihihihihhi

Podsjetila si me na vremena, kada su moje vecere bile poznate u tom talijanskom gradu

đusi, pa ti mi super odgovaraš po profilu,
baš tebe trebam hehehehe
renoviram

Danas vise nemam za koga spremati tolike vecere, tj. imala bih, ali nisam motivirana, ne da mi se, iako sam ja i ovdje pripremala Party-je o kojima se pricalo

yuci, znam sve kaj je (teoretski) al ga nisam pila, bar ne pamtim? fora je u predodžbama...a ja stalno patim od njih. a vi dečki kaj ste tak napredni, ja ko tinejđerica moram učit. ja ko i moja pesa (koja ima tek 18 godina, mislim onih pravih psećih) još uvijek učim...od muškaraca!

Fuckeru, ako ti je mjesto boravka USA, dogovorit cemo se, ljudi smo

juicy, nekak mi poznato to zvuči! iako još uvijek ponekad zaglibim s nekim lazanjama sa škampima ili punjenim lignjama ili nekim drugim francuskim delicijama...no kak si ti naprednija neg ja (ja sam još tinejđerica) oću ja to s vremenom! al kaj je je, bilo je to fino doba..neka dobra papica, dobro vino, dobar sex....ah, to me muči...ja bih jooooooooooooooooooš!

od mene ne možeš ništa naučiti...osim da najebeš
imam predug jezik i uvijek me netko sjebe,
eto zabranila mi i iskrica da pišem blogove, mamicu im bezobraznu
a ja dobar kao kujica...ehh..ustaću ja jednom za svagda
kada popijem taj porto ;)

fuckt, sad me malo prosvijetli..kaj i vi premium možete biti u šturcu? mislim, kak vam mogu zabranit pisati?

odi na moj profil i pročitaj 2 loga imaš
ne čudim se da su mi zabranili
podigao sam jedan ustanak i jedan linč
hehehehehe

da pojasnim, mogu pisati log ali ne mogu ga
dati na naslovnicu...jooooj jebemti jezičinu ;))))))))))

pa da znaš da oću!

e sad, znaš kaj? jedino me muče tvoje godine...za blog ćemo se dogovorit. ja ti mogu ustupit svoj!

a što ću star sam...daj mi pravo glasa, imam ideju
da zatresem tlo ovdje...ali ostaćeš ti bez prava glasa
ŽIVIO JAMES DEAN hehehehehe

e moj fak, fak...danas nema takvih heroina poput ave gardner, frenki boja, jamesdina i sličnih...neprilagođenih. sve sami značajni beznačajnici koji za šaku love mogu biti sve i sva...po željama ponekad je to neki abramović, potom neki todorić...baš zanimljivo, gotovo da svi završavaju na ić!

heheheh, pa i ja tako završavam ;)