BABY, COME BACK!

Popriječila se po dijagonali. Na mom francuskom krevetu. Tako da sam legla uz nju. Gotovo da smo bile jednako dugačke. Nisam imala pojma da je tako dugačka? Prerasla me za nokte na nogama! Zagrlila sam ju. Gledala je u mene svojim toplim psećim očima kao da me pita: zašto? Možda stoga što je vani danas jebeno zima i brije bura? Možda stoga što sam popodne razgovarala i smijala se s tobom dok je zubato sunce na mom zapadu pičilo u sva moja stakla a nisam te mogla dodirnuti. Gotovo da bih mogla svoju dnevnu sobu zvati staklenikom. Tu je predivno u proljeće, zimu (kad je sunce), jesen al pakleno kad je ljeto. Jedino što ove biljke nitko ne zaljeva redovito. Ili barem ne dovoljno i onako kako bi im odgovaralo da rastu. Bujaju. I gledale smo se tak netremice kao dvije stare družice i bilo nam je dobro. Meni čak toliko da sam pomislila kako imam svu toplinu ovog svijeta. Nakon djece, muževa, ljubavnika. Ta tiha i mirna pseća ljubav bje dovoljna. Mogla bih s njome i ostarjeti? Iako bih željela i tvoju. Ne sada, ne danas. Tada kad mi bude najviše trebala.

morat ću nabavit nekog kućnog ljubimca :)

unfei, nemaš pojma kak to klap! eto vani zima a ti se stisneš uz nju (ili njega) i sve ok! istina, nije ono kaj bi trebalo biti, ali znaš kak se veli...ne boj se pesa koji laje!

dragi i lijepi post...:)

pa obično to kaj je istinito je i toplo! a ja sam samo opisala scenu koja se netom događala. no kao i obično, svaka idila kratko traje...pa je ona i dalje u dijagonali a ja eto tute!

ma znam ja to, volim životinje i lijep je osjećaj imati kućnog ljubimca kraj sebe, živjeti s njim...

O kako si to lijepo opisala....i da znaš da i ja imam takvu ljubav:)

možda je poanta u tome kaj nas oni samo gledaju, ližu i ne prigovaraju! istina ponekad se otrgnu s lajne, dobim živčani slom od njezinih žvaljenja smeća i kostiju vani, ali sve u svemu ispada da je to najdugotrajnija moja "veza" zadnjih godina!

nadam se da nitko neće shvatiti ovaj moj zapis kao perverziju, jer je ona ipak samo pas! kojeg volim.

haha, ma neće se krivo shvatit..iako kako je počela priča ja mislio nešto drugo :)

i ja imam jednu takvu srećicu koju obožavam! :)

kažu da su ljudi koji imaju kućne ljubimce pomalo drugačiji! nisam to shvaćala dok nisam posvojila nju iz arke! sada znam. to su ljudi koji imaju emocije i empatiju...ljudi koji imaju potrebu činiti nekome dobro i pružiti ljubav nekom tko ju hoće, treba. e sada, nismo uvijek te sreće da to možemo prema ljudima (voljeti djecu, roditelje, supružnike, ljubavnike etc.)...neki to čine prema životinjama!

pa ne znam baš. ima ljudi koji ne mogu imati kućne ljubimce a imaju empatiju prema ostalim bićima. ima onih drugih pa su zločesti.... sve je to stvar karaktera. ali ovu moju slatkicu nebi dala za ništa na svijetu :) danas me prvi puta u životu špotala kada sam joj nosila klopu. bila je gladna a ja nikako da stavim hranu u zdijelu :))) ma sram me bilo!

hočeš ji ti jednog medvjeda za kučnog jubimca................