Prvi i(li) zadnji!?
Po uzoru na Djevicu Mariju, Katolička je crkva gotovo na pijedestal "svetosti" uzdignula djevičanstvo, djevičnjak/himen, koji se muškarcu može darovati tekar prve bračne noći, zauzimajući se protiv predbračnog seksa, a priznajući samo Bogu date zavjete. I, doista, za svaku djevojku koja time postaje žena, prvi je seks, iako bolan prilikom penetracije (pa je dobro da je muškarac u tom trenutku malo jače ugrize za resicu uha), istinsko je i potpuno sebedarje koje se pamti cijeli život. I mnogi muškarci drže do nevinosti djevojke koju će oženiti, smatrajući vlastite taštine radi, da je najvažnije biti prvi, ne razmišljajući što će život potom donijeti. Zato držim da je uputnije i poželjnije da i žena i muškarac prije stupanja u brak, bolje nego poslije, promijene nekoliko partnera/partnerica, tako da se seksualno "izžive" i samorealiziraju, da bi potom mogli lakše odoljeti vanbračnim nevjerama, iako one nisu nikad isključene, pogotovo u suvremenim brakovima. Osobno bih umjesto prvi i neizvjesno jedini, ženi najradije bio zadnji u životu... No, dok god bude bilo žena i muškaraca ostat će otvoreno vječno pitanje: Prvi i(li) zadnji!?
Giancarlo Kravar
26.02.2011. u 5:03 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara