PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Rođen je na selu u obitelji s šestoro djece. Broje se samo ona koja su preživjela. Radilo se mnogo i teško. Sve što je ikad u životu postigao bilo je vlastitim rukama. Čak je i kuću gradio sam, a tek se onda oženio. U šali bi znao reći kako prvo valja sazidati štalicu pa tek onda kupiti kravicu.
Žena mu je bila mlada i zgodna. U jednoj svađi rekla je da se ne bi udala za njega ni da je zadnji muškarac na svijetu, a ipak je to učinila. Mora da je ljubav bila u pitanju.
Jedno za drugim rodili su im se kćer i sin. Sve su činili zajedno. Radili, štedili, uređivali kuću, školovali djecu. I u svemu tome su uspjeli. Samo su ljubav negdje putem izgubili.
On je bio tvrdoglav, nesiguran, ljubomoran i grub. Jedan od onih muškaraca koji vole da im je žena pametna, ali da slučajno nije u nečemu bolja od njih. Jedan od onih koji žele da im je žena zgodna, ali da drugi to ne primjećuju. Jedan od onih koji zahtijevaju pažnju, a sami je nikad ne daju.
Nitko ga nije naučio pokazati osjećaje. One dobre. Muški je prigovarati, lupiti šakom o stol, opsovati, pokazati nezadovoljstvo, ljutnju pa čak i bijes. Biti gazda u kući čija riječ mora biti zadnja. Ali pokazati nježnost, brigu i ljubav je mnogo teže. Ona je znala da on može biti dobar. Takav je bio prema njihovom psu.
Godine su prolazile. On se nije mijenjao. Ona jest. Pronašla je utjehu u hrani i mir u uređivanju vrta. Djeca su odrasla, a oni su dočekali mirovinu. Bolest i starost polako su ih sustizale.
Jednog dana njoj je pozlilo i završila je u bolnici. I možda po prvi put on se ozbiljno uplašio da bi je mogao izgubiti. Shvatio da bez nje nije sposoban ni ne želi živjeti. Možda će joj konačno reći ili barem pokazati da je cijeni i voli. Prije nego što postane prekasno.

eto,čim ne muzeš tuđu kravicu,sve dobro završi:)

moglo je biti i bolje, ali su ipak ustrajali...

tako je bilo nekad.druga vremena,drugi običaji.nedavno, jedna novinarka u svom istraživanju, ustvrdila da tip nije vrijedan njene pažnje jer-nije imao auto.i automatski,nema za kavu.sve se ostalo zanemaruje...tko te pita za ljubav.

danas lako odustajemo, zahtjevi su nam visoki, obrnuto proporcionalni onome što dajemo...
nema strpljivosti ni odgovornosti ni požrtvovnosti....

>nema strpljivosti ni odgovornosti ni požrtvovnosti....<

ima ali zbog gubitka poštovanja prema drugima to isto smo usmjerili prema sebi samima.

Strpljenje...ljubav...ljubav...strpljenje...poštovanje...ljubav... Dvoje ljudi iz tvoje priče :-)