treća smjena

....dva su sata iza ponoći...pogled mi bježi na krovni prozor iznad mene...da li me budi mjesec..da, tu je..i mirno je...vidi se sjaj hladnoće....isto je sve kao i noć prije..izvana isto ali ove noći u meni sve eruptira...

..nisam željela usnuti bez njega..nisam željela na sebi išta osim paperja i njegovog dodira...dodira leptira...prelazim prstima mjesto gdje se spustio..zatvaram oči..vruć dah i njegova blizina mi udaraju žilama....osjetim sjenu muškarca koji se nadiže iznad mene...njegovu snagu koja me samo blizinom topi..ne dišem..nestvaran je osjećaj..a on toliko prisutan...jesam li normalna...ne znam i nije me briga...osjetiti jačinu požude a i ne dodirnuti....usne poluotovrene..njegove uz moje...osjetim njihovu vrelinu..moram otvoriti oči....uvjeriti se da si mašta. ..vidim da i ti nestaješ u mom pogledu...

...možda..možda danje svijetlo razvodni opojnost...

..pet je sati poslije podne....svjetlost nije donijela olakšanje...a mrak se polako spušta...i želim ponovo čuti kako diše..
.kao što ga čujem sada...kao što ga osjećam kao nikoga do sada...

.

ženooooo ! gledaj i uči se !
kristalna ne pita, ona piše :))

haa?...
..vuče...još je veče mlado...ni mjeseca nema...:)))

ma ja uvijek zavijam.drži me na životu.
a ona pita, šta da napišem, ovo ono, pa puf na politiku i prosvjede....

Eh te želje...,ponekad i puste...

..:)))...paaa neka...i to je tema vuče....

ilegalac...ovisi,..sa kim maštaš....:PPP

neću o politici na tvom blogu. pokvarilo bi dojam.
btw. post ti je savršen :))

hvala Jack...ali zasluga nije samo moja...
...:))

sviđa mi se :)