PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Znate one ljude koji upropaste sve što taknu?
E tako se ja danas osjećam. Ili je samo takav dan? Tko bi ga znao.
Uglavnom, kad krene onda krene. Loše. Nizbrdo. Kao gruda. Ne, više kao lavina.
Ili kao poplava. Nezaustavljivo. Nema šanse da izbjegneš, da se spasiš. A ne, onda se ne bih osjećala kao ljudi koje sam spomenula na početku. Nesretnici. Od rođenja.
O da, može se to prepoznati od malih nogu. To su ona djeca kojima stalno govore neka paze.
Kako god pažljivo hodala negdje će se spotaknuti i pasti na nos. Jer se ne znaju dočekati na ruke. Ako se slučajno okrenu, negdje će nešto zakačiti i razbiti. Pa vas više nitko ne poziva u goste.
Kad krenu u školu bit će dežurni krivci za sve. Inače su to tako dobra djeca. Sve bi učinili za vas, za učiteljicu, za prijatelje. U najboljoj namjeri. Ali kao za inat, uvijek nešto pođe krivo. Pa ih zamole neka ubuduće ništa ne čine. Bit će manje štete.
Kad odrastu postaju zvijezde. Ali samo u komedijama. Život je ipak nešto drugo. Rijetki su oni koji će prepoznati dobrotu i cijeniti dobre namjere. Priznali mi to ili ne, teško je podnositi one kojima ništa ne ide kako treba. Koji se počnu sramiti sami sebe i ispričavati unaprijed. Treba imati beskrajno strpljenje i ljubav za njih. Lakše je kad i mi dignemo ruke.Odustanemo.
Danas sam i ja uspjela sve upropastiti. Ali ne mogu i ne želim odustati. I nadam se da ni oni drugi neće.

Djecu, kojoj stalno govore neka paze, obilježavaju kao nes(p)retnike upravo oni koji im to neprestano govore. Dobro je ponekad razbiti nos. I svoj i tuđi.

slažem se :)

srce, pa bar ako si se jednom nasmijala nisi sve upropastila.

Dobro reče La..... Nespretan neki dan...

Ako je takav dan, niš ne diraj. Buš sutra. Svi imaju takve dane

da, zato i ne odustajem :)

blago onima koji iza ljuske vide ljepotu