PONEŠTO O SVEMU... ili... ZAPISI O KOJEČEMU

Bio je to sasvim običan brak. Barem je ona tako mislila. Upoznali su se pred kraj fakulteta, bili su iz istog grada, iz sličnih obitelji. Mladi, zgodni, na pragu budućnosti koja je izgledala svijetla. Dobili su posao i prije diplome, uredili stančić u roditeljskoj kući. Čak ih ni rat nije previše dotakao. Imali su sreće. Imali su djecu. Imali su jedno drugo.
On bi ponekad previše radio. Ona bi ponekad prigovarala. Ali nije brinula. Brinula je o djeci. Kažem vam, sasvim prosječan brak. A onda to njemu nije više bilo dovoljno. Našao je drugu. Kažem vam, sasvim prosječan brak. Tko zna što se odvijalo u njegovoj glavi. Kao pravi muškarac nije o tome pričao. Samo je jednog dana otišao.
Pomislila je tada da bi bolje bilo da je mrtav. Stradao u prometnoj nesreći. Ona bi jednako bila u šoku, jednako bi plakala. Ali barem bi mogla zadržati lijepe uspomene. Sjećanje na sretne trenutke. Pričati djeci sve najbolje o njemu. Mrzila ga je jer joj je to oduzeo. Odnio sa sobom. Neko je vrijeme mrzila čitav muški rod. Mislila da više nikoga neće moći voljeti. Zbog toga ga je još više mrzila.
A onda je mržnja jednako kao i ljubav umrla. I bila je ponovo slobodna. Slobodna voljeti.

tvoja priča..brak???

svaka priča je više manje moja....

..bez obzira na lice u kojem je izrečena..u svakom slučaju bolje zvuči..kao da
je nečija druga priča:)

Nemoj pisati :))) hoćeš i blog da upropastiš :)))

Nije otišao/la preko noči, bio/la je u braku samo fizički, da bi jednog dana, napravio/la što je dugo bilo u glavi....

Deserved, imaš pravo, ovako to može biti i tuđa priča, vjerujem da ima sličnih...

haha...Tape, uspješno si povezao moja dva današnja zapisa, bolje da pazim :)

..sigurno da ima priči sličnih..istovjetnih..ali i bitno drugačijih...ali ionako
ponekad nisu najbitniji razlozi..ionako povrattka nema..

Zdrni, imaš pravo naravno, ovo je skraćena verzija, njena....

Deserved, važno je da je ovo ipak sretna priča....

ne..priča..nije sretna..nikako..spoznaja s kraja je sretna:)

pa moglo je biti gore...
završio je samo jedan brak, na sreću ne i nečiji život....

da ..upravo tako...i to je sretan dio priče...
živiš i živjeti ćeš/će....
i možda bolje da je tako završilo..

I jedna su djeca ostala bez oca.
Na žalost ne svojom krivicom.

nisu ostala bez oca..
samo je preselio...:)

Razočarajuća spoznaja je jedino što nije znala da živi sa osobom,koja nije dovoljna zrela za sve njene snove,,,,,,,,,,,,a kraj priče je najljepši

Možda i grešim,ali mislim da bi se
u ovoj priči moglo primjeniti
"Živi skromnije,ali srećnije"
Manje posla više druženja i razgovora
sa ženom i djecom.

Preselio = odselio od njih = nisu skupa = bez oca.

Tape, djeca imaju oca...
a o ovome živjeti skromnije, tj.znati prave vrijednosti u životu, dijelim mišljenje s tobom....

Gethe, hvala...zbog kraja i jest sretna priča...

Ne poznajemo sami sebe tako dugo dok se ne nađemo u nekoj novoj situaciji, a ostalo je sve .precjenjivanje vlastitih mogučnosti ili obrnuto, kad nas neko vidi da bi u nečem bili odlični, a mi se s time ne slažemo........

da,Zdrni, ne znamo kako ćemo reagirati dok se ne dogodi....

ako mogu dodati, treba vremena da bol, patnja , mržnja prođe
ali prođe, samo vrijeme..

da, samo vrijeme...i nova ljubav ako imamo sreće....

da naravno,pokretač svega na kugli je ljubav

vrijeme ne mjenja ništa, nego naša želja i volja da nešto sredimo u svojoj glavi...VRIJEME NE MJENJA NIŠTA....

pa i za to treba vrijeme...rijetki su oni koji odmah znaju i mogu....

Postoje obrambeni mehanizmi u svakoj osobi, nečiji su jači, nečiji su slabiji , problem je u tome što ih mnogo ljudi neće aktivirat , u tome je ključni problem, a vrijeme kao vrijeme, može biti kontraproduktivno.....

http://www.youtube.com/watch?v=73HKjVNWAjQ&feature=related

vrijeme jeste u takvim situacijama najbolji saveznik,,,,iskušano,,bezz obzira na želju i volju,,,,

Ipak je vrijeme saveznik :-)

Perl Bak- jedan brak...........odlična knjiga!