što sam uradila

Obična i uobičajena vijest na iskrici. Netko se skida sa neta na neko vrijeme i obavještava svoj puk o tome.
Stala sam, ovaj put je to meni jako dragi lik. Stala sam i prisjećam se...Prva poruka, razgovor, kako je teklo naše druženje, kakve nas niti vezuju. S koliko me ljudi upoznao, gdje me sve zvao i kako smo se malo zbog udaljenosti viđali, malo i premalo pričali. Stala sam jer prenulo me kao da stvarno odlazi. Neću više čitati njegove budalaštine, njegovo prštanje i smijeh i mudrice njegove, njegove meni najdraže savjete.
Stala sam, kad ljudi rade velike promjene tad se tek vidi što si imao do sad. Znam što gubim ovdje na iskrici, a sad tek znam i što imam u životu. Tamo negdje na sjeveru.
Sretno ti dragi prijatelju u tvom naumu, sretno ti pametni dobri stvore, sretno.
Sretnooooo!!!!

:)

tko je sad otišao??

Pale

ko ga jebe...izbacil me iz laprdarija,hehehe

bojao sam se onomad kad je baja najavio. a njezna dusa bio, ne bi mu covjek reko, po onim mesnatim pricama. falio mi je vec dugo, steta mi je. prvi muski drugar ovdje. snif :(

Ma vratit će se on.... kad shvati da odlaskom nije nikud otišao... :)

ne želim blogati posebno već ću se usuditi iskoristiti ovo mjesto i pridružiti se u dobrim željama.
početno virtualno upoznati čovjeka nije baš jednostavno. no sjedeći i tipkajući naletih na bljedolikog. koliko to smiješno zvučalo osjetih njegovu karmu u prvoj rečenici naše prepiske. što li je njega nagnalo da me zovne na blinddate pojma nemam (a ni sliku u profilu). sada znam, da tada nisam pristao, pristao bih sigurno sada :)
no da ovo u epitaf ne pretvorim, epilog neka bude. smijem li ga prijateljem zvati?