Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Vidjeh svitanje toga dana sklupčano u nepostojeće boje.
Sunce se još uvijek krilo u zaobljenosti prostor- vremena, u vječnoj vrtnji nebeskog vretena, u spiralnoj dinamici svemira i tek se poigravalo sa kristalima spoznaje, zrcalilo se u kristalnim kaljicama rijeke vremena.

Kozmička energija se slijevala u naše duše i čudesnu igru svjetlosti i sjene pretvarala u alegoriju trenutka, u nijanse sunčana sjaja koji je svojim zrakama tkao sreću buđenja. Ljeskalo se veliko sunce u očima, igralo na trepavicama, palilo vatru u zjenicama i svojim zlaćanim dlanovima grlilo dan koji se spuštao blještavim kružnim ljestvama u naše duše.

Na crvenom pjesku su ostajali tragovi naših stopala dok smo trčali da pozdravimo izranjanje čarolije iz bezdana noći. Toga beskrajnog dana u svjetlosti prepoznasmo boje nade i ljubavi dok se sunce njihalo na ljuljačci satkanoj od tkiva vremena.

Sunce je tog jutra sjalo nepostojećim bojama i vatrom ljepote gasilo boli zatomljene u tvojoj duši. Zagrlili smo sunčani trag sliven u tajanstvenu spiralu genoma tvoga života, pozdravili dan zvonkim osmijehom srca i poželjeli dohvatiti kraj duge koja se iskrila iza horizonta jesenjih kiša.

autorica: DIJANA

udobnu spoznaju, kako tebi taki tvojoj prijateljici želim jednom lepršavom pjesmicom

MIDDLE OF THE ROAD - SOLEY SOLEY"

http://www.youtube.com/watch?v=rm_bhJ7-ddA

što reći na te riječi..."u bojama sunca"Tebi lijepi pozdrav!:)