PRDAC
Lijepa dikla cjeć ljubavi
Uzdah pusti lijep od zada
Ki za biljeg sve naravi
Povjetarce nosi od smrada.
Jekti i buči strana svaka
Gdi ljuveni grme plami
Jakno silni trijes s oblaka
Kad prdekne živac kami.
Pače od prkna strahoviti
Grom kroz zvijezde puče uzgori:
Van moguća Đova uhiti
Strah da nebo ne razori.
Tu s pristolja svoga uteče
Vas prepaden, blijed u licu,
I vrlinu svu zateče
Vihar pušten kroz guzicu.
U toliki smrad od dima
Sred visocijeh paka strana
Da zaman je bogovima
Primat miris od tamjana.
Pluton isti svome puku
zapanjen u strahu ukaza
Čujuć doći smrad i buku
Pakljenoga po sred jaza.
Mni da jekti u pučini,
Da prestrašna munja sijeva,
I da trešnja rasap čini
Od sve zemlje ku presjeva.
Nu videći pak očito
Da je uzrok od sve sile
Niko drugi istinito,
Nego prdac lijepe vile;
Reče u sebi: Može pako
Vas se isprđet i puknuti
Ali prnut ja ovako
Do vijek vijeka neću čuti.
Andrija Pauli /1697-1783
13.03.2011. u 19:18 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara