nitko kao ja

Što ćeš sa svojim kristalnim rukama ako moraš odjednom obgrliti cijeli svijet, a ništa se stvarno ne može dohvatiti. Jer ova svečana muzika tišine pretvara te u napušteni spomenik i mramorno ognjište. Reci, što hoćeš nadrasti svojom usamljenošću u četiri zida sna, kada su najveće katedrale sjećanja pognule glave i proplakale ponižene i čudesno male, manje od ljubavi u tvojem stanu i ne znaš dali ih smjestiti u nevinost srca ili ne. Shvati, kotrljaju se ulicama pajaci i prostaci, a njihove maske tako su bliske tvome pravom licu, i ne možeš ustuknuti jer si ti skamenjeni užas i besvjesno udaraš čelom u neprekinutu munju slatkih zabluda. Plašiš li se uistinu da ti neko srce ne pokrade?
Što ćeš sa svojim zapanjenim očima koje te savršeno izdaju u pometnji sna i jave. Izvan spljoštena života tvojih nesmirenih želja nema izlaska bar za sada sve i da se hoćeš odreći časne nježnosti i spuštenih zavjesa, jer još uvijek ova svečana tišina pretvara te u napušteni spomenik i mramorno ognjište.

hmm..dobro jutro :)