Ručkić krčkić

Evo, i meni se dogodilo: bolnica. Odeš na hitnu, završiš u bolnici, ne puste te doma. Nemaš ništa, ni pidžamu, ni četkicu za zube, samo malo snage u bateriji mobitela, bez punjača, naravno.

I mozgaš o tome. Ne brineš o svojem zdravlju, to ne, sad si na pravom mjestu i zbrinuta, nego razvlačiš misli na praktikalije. I ne brineš za svoj život, ma kakvi, iako te nagriza strepnja da bi se mogao bitno promijeniti, da sad ulaziš u fazu bolesne osobe, a to ne želiš biti, OK, tu i tamo koja tableta može proći, ali ne želiš postati Bolesnica.

Uvijek sam mislila da bih prva stradala u nekim životnim nedaćama - zbjegu, prihvatilištu nakon prirodne kataklizme poput one u Japanu - ali sad mi se čini, ne bih: odjednom iznikne smisao za humor. I vidiš samo dobro. Soba je pregrijana i zagušljiva, ali cimerice su OK i uspijevaš ih nagovoriti da otvorimo prozor. A i balkon je u blizini. PUŠENJE!!! Strogo zabranjeno, ali sestre se samo smiju i opomenu te prije vizite. Hrana je fina, osobito nakon upozorenja da će biti odvratna, čak su i sestre tako rekle, jer si na "neslanoj"; a i nikad ne znaš hoćeš li dobiti, zbog pretraga, ili ako nisi bila u sobi kad su dijelili, pa sve slistiš i još obližeš tanjur. Ne, nemojte mi ništa donositi, kažeš, kako se ne bi opterećivala razlikom; i uspomenama.

Sele te u drugu sobu, četverokrevetnu. Dvije bakice, jedna potpuno dementna, milo te gleda i očito pita nešto što ne razumiješ. Pričaš joj kao djetetu, a ona kaka. I smrdi za popizdit! Druga ima 92 godine, uredna, dostojanstvena i prokleto zla, kinji sestre, ne da im sjesti: čaj već dugo stoji. Gladna je, a ne daju joj jesti (ima dvopeke). Najviše ju je rasrdio kirurg: kad ju je bolno isprepipao, okrenula se meni i zlobno mi rekla "I vas to čeka!" Krcka bombone "505 sa crtom" nevjerojatno izdržljivim zubima ili fenomenalnim zubalom i malo se udobrovolji. A kad je dobila kašicu - mmmmmmm!!! Sretna žena. Onda smo se sprijateljile. Do bolnice je hodala, ali više ne može. Svi su joj umrli, živi sama. Ako ne prohoda, čeka je Marof. Ako preživi, jer jako je bolesna. I ona ima pelenu. Ali kinji sestre pa rijetko smrdi.

Do mojeg kreveta, također žena s pelenom. Došla je zbog bubrežnih kolika, dobila upalu pluća. Bori se za život, ali to zapravo ne zna, nije svjesna koliko je ozbiljno. Nju brine da ja nisam mogla spavati zbog njenog kašlja. A ja nisam mogla spavati jer je dementna bakica cijelu noć ili gromoglasno hrkala ili jaukala. No dobro, utješi me činjenica da je ovdje bar zahod čišći nego u bivšoj sobi, jer muški iz susjedne sobe, s kojom dijelimo sanitarije, očito imaju katetere; oni iz bivše su se uglavnom spremali na kolonoskopiju, a to je živi užas.

Uglavnom boravim na balkonu. Srećom, vrijeme je lijepo, toplo. Imam ondje svoju škvadru. I svi su bolesniji od mene! Zar to nije fenomenalno? Za mene, naime. Jedna je sretna što je njen rak (drugi, jednog već dugo ima na jetri) nije metastaza nego primarni; druga nema pojma da je njena gušterača dala svoje i da vjerojatno nikad više neće kušati friška jajca svojih domaćih piceka, kao ni kokošju juhicu. Tu je i gospon koji je upravo stigao s Intenzivne. "Pet dana sam bio razapet ko Kristuš", veli on. "U jednoj ruci jedna infuzija, u drugoj druga, niš u usta nemreš staviti, i tak pet dana, gospođo moja!" Ne, on nije zadovoljan što sad može jesti. "Joooooj, pa kaj je ovo hrana? Pa meni to nije ni za jedan zub. A da vi znate kaj ja sve doma imam: kakve kobase! Pa kokice. Pajceke. Šunkice. Pa kad žena kolače speče..."

Dođe i moja bivša cimerica, žena koju od Crohnove bolesti više muči usamljenost. Družila bi se, a ne zna kako. Sa mnom priča, s drugima teže. Obećala sam da ću je naučiti koristiti internet. I priznala da je polovica mojih posjetitelja tog porijekla. I da mi šetaju šaponju, sad kad sam u nevolji. Ne znam hoće li mi se javiti, ali ima broj telefona.

I taman kad su mi liječnici uništili samopouzdanjem neprestanim pripisivanjem bar dijela tegoba mojoj težini (onaj gad na ultrazvuku mi je čak rekao da mora stistkati "jer se drugačije ne može probiti kroz špek"), evo ti njega: visok, vretenast, uopće ne izgleda bolesno, mladolik, glatkog preplanulog lica i živahnih očiju. Pričamo o psima. I o medvjedima. I o krdu od 11 košuta, telaca, junaca i jelena koje je gledao kako idu na pojilo. Cijelu noć smo skupa, one noći kad se on pripremao za kolonoskopiju, a moja dementna bakica jaukala iz sveg glasa.

Sljedećih dana počinje navraćati u moju sobu. "Idemo?" Jock, ja moram primiti infuziju. Kaplje tri jebena sata! Cimerica s upalom pluća je prebrodila krizu i veli, "Bogme, imate vi zgodno društvo na tom balkonu!" I tek tad skužim, jesemti, pa fakat... Nisam se usudila pomisliti, kosa mi je neoprana već 10 dana, po nogama bujaju dlake, nemam grudnjaka, i zapravo me uopće nije briga kako izgledam, bitno mi je samo omogućiti liječnicima pristup do relevantnih dijelova mojeg tijela i neometano pikanje gdje već treba.

Nisam saznala kako se zove. To na balkonu nije bitno. Trebaš preživjeti dosadne večeri i grozne noći. Trebaš preživjeti. Kad sam mu rekla da idem doma, snuždio se. I on je jako bolestan. Puno, puno bolesniji od mene. "S kim ću ja pričati?" zavapio je. "Već će se netko naći", tješila sam ga. "Nije to isto", odgovorio je. Izgrlili smo se i poželjeli si da se nikad više ne sretnemo.

Jojjjjjjjjj Vega, nadam se iz srca da ti je bolje i da si dobro!!
Želim ti to, pa znaš da ćemo slaviti , moramo , to smo obečale:-)))
Pusa, zagrljaj i čuvaj se!

Ma, bis, sad sam ko grom, a do ljeta budem i prekokrasna, jer niš više ne smijem jest, tj. niš od onoga što najviše volim (čoksa i slično)! :-))))))

uspješan oporavak ti želim
još bolje ako je to već iza tebe

Hvala, Petra! Pa, sad nastupa novi režim: manje sjedenja, više kretanja, manje klope i pušenja, više tableta, ali već je OK. :-))

Okani se groma, budi u miru i polako ..zdravlje je ipak ZDRAVLJE , ti znaš da i ja to znam!
Ajme ,da znaš da si me uplašila za ozbaććć!!!!!!!!

pročitala sam svako slovo - nadam se da si dobro sada, i nek ti ne bude teško brinuti se za svoje tijelo

nek si ti nama živa i zdrava, ponekad i zločesta.-D

okani se pića masne hjane tujumajenja i kockanja....ugjedaj se na mene............

dok je ĐUSI bila bolesna, mislila sam na nju,,,
mada ženu ne poznam, ali sama je....i još bila bolesna...tužno

Hvala vam svima na dobrim željama, a kjeletu i na uzoru koji mi pruža :-)) Nije ovo moje nešto jako ozbiljno, iako nije ni neozbiljno: visok tlak. Srećom, nije poharačio ništa, a sad ga treba obuzdavati da se ni ubuduće ne razulari.

nema na čemu,,i djugi put.....ideš z menom van,,,idem koju tjavajicu zviznut!!!

vega-vega-život bez keksa

ono za onog dr.-šuti jer će pola iskrice u bolniicu u potrazi za seksom

Hehe, pa bolnički seks... kao i bolnička hrana: nikad ne znaš hoćeš li opet. ;-)))

:)

budi zdrava,,,,i obiđi onog na balkonu....

Drago mi je da si se vratila:) Gibaaam! (dobar zapis)

Gibam i ja. Naime, naravoučenije ove priče glasi: više gibanja, manje iskričarenja, osim ako iskričarenje ne dovede do gibanja. U suprotnom je opasno za zdravlje :-)) Dakle, ja u šetnju, a isto savjetujem i svima koji čitaju. Laka vam noć!

Nema više crnog vinčeka?

ma skini onog na balkonu

neuništiva vega, niti bolnica joj ne može uzeti ništa od njezine tvrdoglave upornosti da traje i uživa...vrlo dirljivo, i inspirirajuće...

od srca želim brzi i potpuni oporavak, što god bilo, isto tako - novu ljubav, makar i u bolnici..pa da nam napišeš neku bolničku sapunicu..)))