R A J

Bakrorez prevučen zlatom, i u
zlatnom redu, dva tijela ko klupka
zlatasta.

Pobjedničko jedno tijelo koje čuje i jedno
tijelo pobjedničko koje priča u livadi u kojoj
ništa ne govori.

Disanje koje u disanje pretače se i jedno lice
koje podrhtava od njega u livadi u kojoj ne
drhti ništa.

Sjetiti se tužnog vremena

u kome njih dvoje uživahu Vrijeme

i življahu njime ožalošćeni.

U satu zlatnog čavla

u kome je Vrijeme zastalo pred pragom

kao psi lutalice ...


Gabrijela Mistral

25.03.2011. u 18:42   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar