R A J
Bakrorez prevučen zlatom, i u
zlatnom redu, dva tijela ko klupka
zlatasta.
Pobjedničko jedno tijelo koje čuje i jedno
tijelo pobjedničko koje priča u livadi u kojoj
ništa ne govori.
Disanje koje u disanje pretače se i jedno lice
koje podrhtava od njega u livadi u kojoj ne
drhti ništa.
Sjetiti se tužnog vremena
u kome njih dvoje uživahu Vrijeme
i življahu njime ožalošćeni.
U satu zlatnog čavla
u kome je Vrijeme zastalo pred pragom
kao psi lutalice ...
Gabrijela Mistral
25.03.2011. u 18:42 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara