Moja nada, moji snovi, moji uspjesi i padovi!

Baš se pitam o čemu je razmišljao Cesarić kada je napisao ovu pjesmu???????

Ja ne vidim od svoje sjene
ni sunca, ni te mlade boje.
Proljeće svuda sja i cvate,
Al ono nigdje nije moje.

Ne živim u njem već sastrane
i kud god mi noga krene
na svim je putevima radost,
a sva je radost izvan mene.

Bez pokoja sam
Kakvom tugom kažnjava život svog bjegunca
Nijedna zraka nije moja
od ovog svima danog sunca.

Ne znam - mora da je bio zaljubljen! To bi objasnilo sve...

i ja se pitam.......od cega je on mogao poludjeti kad tad nije bilo iskrice?

Hrvatsko proljeće na moje rame slijeće! Evo Zore, evo Zore, a evo i Prosvete:-)

Ma mora da je ljubav.... proljeće... a on sam.... Valjda mu je to bilo dovoljno da se ni ne raduje proljeću...