Ručkić krčkić

Zavidim ljudima koji znaju raskinuti uz buku pravedničkog gnjeva, osvetnički pravdoljubivi i duboko uvjereni u ispravnost treskanja vratima, sigurni da ih više neće otvoriti, zlurado svjesni tuge iza njih. Meni to ne ide. Moji raskidi su sličniji skidanju s droge, mučni, postupni, ispunjeni grizodušjem i svakodnevnom žarkom željom da ponovno utonem u udobnost navike, koja povremeno poprimi značajke izgubljenog raja iz kojeg sam izgnana, možda za vlastito dobro, ali ipak protiv svoje volje.

Ako postoje dobri i loši načini (ra)skidanja, onda je onaj prvi bolji, osobito ako ne brojiš kolateralne žrtve: nešto smo htjeli, nismo dobili, i sad se srdimo. S pravom. Psmtr, izgledao si kao premija, a nisi; obećavao si mi skinuti nebo, a skinuo si samo smrdljive čarape i ostavio ih nasred sobe; govorio si da me shvaćaš, a shvaćao si samo da mogu ispuniti neku tvoju prazninu, ali ne i da ja imam svoje; mislila sam da me voliš, ali ti zapravo trebaš nekoga, ne nužno mene... Cap! E, nećeš više!

A ja, ja se udubim u praiskon svakog odnosa, onak, analitički i teoretski, počevši od premise suodnosa i obostrane odgovornosti, e da bih se zadržala na svojoj, i naravno, uvijek je našla u izobilju. I pri toj vivisekciji nosim rukavice obzira prema tom bivšem, kako osobi, tako i odnosu, koje ne smijem onečistiti svojim sitnim pakostima, jer neko su vrijeme bili tu, bili središte mojeg svemira, jel'te, i nije red da ih sad tranširam kao dekapitiranog punjenog piceka, nego ću ja to s ljubavlju i nježno, poput pogrebnika koji balzamira preminulog ljubimca. Ali sebe sjeckam neumoljivo.

Osim u jednom aspektu: motivima takve obzirnosti. Zašto mi je teško priznati da sam se zeznula? Zašto zanijekati da sam u nekom razdoblju svojeg života jednostavno imala loš ukus? Pa zaboga, tko od nas tko je bio živ i fotografiran tijekom 1980-ih nema jezivu natapiranu frizuru? Ili neku jezivu kreaciju s golemim jastučićima za ramena? Hm. Ali ja još uvijek nosim jastučiće; i uvijek mi se čini da nemam dovoljno kose, iako me svaka frizerka tiho prokune kad skuži da neće moći zaraditi 200 kuna za 15 minuta prčkanja po mojoj glavi.

Ah, ja sam ovisnica... Ovisnica o prisnosti poznatoga. To mi najviše fali nakon svakog raskida. Nakon kojeg me užasava prešaltavanje na nekog novog, tajanstvenog i tuđeg, iako je možda sretniji izbor. U početku, svakom gestom gubi, jer svaka je drugačija od one koju žudim, navikom, razumijevanjem, udobnošću koja mi znači sreću. Tek kad izniknu prvi mali rituali, prve navike s tim novim, ah, tek onda mogu odahnuti... I zaista dati šansu.

A oni bivši... Paaaa, njih nikako da pospremim na neku policu. Još dugo ću ih premještati po svojem životu i tražiti im neko (po)časno mjesto. Sve dok ne započnemo neki uobičajeni razgovor i ne shvatim da govori navika, lišena značenja, potpuno prazna; da su sad i oni tajanstveni i tuđi.

Takvi ste mi danas vi, Iskričari.

Onaj frizer na Beckhamu je zaradio 500 Funti što ga je ošišao naćelavo.

Eto ti dokaza da mu brak ne štima. Inače bi ga žena s ljubavlju i voljom ostrugala do gole kože.

Pratio me još na početku jedan divan osjećaj, nakon toga sam pokušao upotrijebiti intelekt da bi dokučio o kakvoj se osobi radi.. Da bi opet iznenadno zaplovio tihim bespućima svemira.

Pa kome brak štima? Pogotovo kad su njemu mnoge nadohvat. Ne bi ni meni štimao.

Hehe, romantični astronaut! :-)))))))))))))))

A kome mnogi/mnoge nisu nadohvat? Samo, neki su lijeni posegnuti, neki se boje, a neki misle da su u laži kratke ruke. Nikad ne znaš kak je dok ne uštimaš. Ili ne falšaš.

Hihihihi vega, al' ja hoću samo one iz izloga.

Svileni, pa ti si potajni vandal! Već te vidim kak po noći skrivečki nosiš kamenčugu iz parkića ;-))

vega, pa kad volim činiti entropije.

Ne bi htio nijednu mi dragu osobu ikad zaboraviti! Sresti opet makar i za pet godina ali zauvijek nosim ih u srcu svom!

trenutno odišeš svježinom...za nas iskričare (normalno govorim u svoje ime)!

ja neću cmizdriti zbog našeg raskida...
imaš pravo na svoju sreću
pa, neka ti je sretno :)

Hm, Svileni, ili jednostavno voliš lutkice? ;-))

vega, ja volim slatkiše.

Romantic, i ja nekak mislim da je nemoguće odvoljeti nekoga koga smo zaista voljeli. Ali, možda sam u zabludi, ili jednostavno tvrdoglava.

U izlogu jeftinih slatkiša.

ostala si uvijek ista, takva kakvu te znam! izmiješao sam strofe iz dvije pjesme, jel ti to zaslužuješ!

Mai sarai, to jednostavno znači da sam opet "nova" ovdje, tj. da smo se međusobno ipak odviknuli.

Nemoj mi zamjeriti ali ovaj komentar ne prihvaćam.

Twirl, ti i ja nismo imali ni skidanje, a ni neke rasprave, pa ne vidim da je raskid uopće moguć.

Ja volim raskošne izloge pune finih i skupih stvari, ali se zapraf uvijek nadam nebrušenom dijamantu :-))

Zabluda i tvrdoglavost?

Stari naivčino, jock, sad sam mršavija! :-)))))))))))))))

Što ne bi bilo realnije reći: Ja sam senzibilna osoba. A ja bi odgovorio: Da, divna si žena.

ako je to istina pazi se kada puše neka te ne odnese sa sobom tko zna kamo! ili stavi barem cigle u đepove, neka se nađe za svaki slučaj, nekada su u Zagrebu prodavali cigle, a nitko nije smio odbiti kupnju! Pamti!

Romantičaru, ljubav nije apstrakcija, ljubav je satkana od postupaka, od ispunjenja i nade... Kad toga više nema, hm... Što ostaje? Sentimentalna uspomena? Ili tvrdoglava ustrajnost da nekoga i dalje volimo, ali drugačije, s manje potreba, nekako periferno?

Stari, ah, nije još tako opasno, ali sam ipak lakša, nakon samo dva tjedna novog režima prehrane i kretanja. Međutim, ako nastavim ovim tempom, sjetit ću se cigle :-))

čuj, bicikl je isto dobra stvar za malo zategnuti kožu, jeste da bole mišići prvih dana ali kasnije prestane, čak je i gušt.

Crven-crven, ne znam voziti bicikl :-((

Opasno područje ljubav. To je moj dojam. Možda se varam ali bio bi zahvalan za komentar.

nemoj zezat! Ne znaš vozit bicikl, pa bar je to jednostavno, staviš ga među noge i kreneš, ravnotežu držiš jer ako ne padneš, ništa lakše!

oprosti
nisam shvatio da raskidaš sa svakim od nas
pojedinačno
obratila si nam se u množini
iskričari

twirl, ne znam zakaj si ti skontao da ona danas raskida s nama iskričarima? samo nas je svrstala u bivše...s kojima se mrcvari...a bit će kad će bit?

Romantičaru, hm... Opasno područje? Da, jer u nju ulažemo tako puno želja i nadanja i tako smo jako razočarani kad se izjalove; i ne, kad nam pruži oslonac, utočište, kad nas proširi na još nekoga. Svejedno, u svakoj ljubavi ima strepnje. Kad god se zaljubim, počnem strepiti da će moj ljubavnik umrijeti.

Twirl, nemoj zamjeriti, ali tebe nikad nisam ubrajala među one koji sačinjavaju "moju Iskricu", tj. one koji me motiviraju da ovdje pišem i razgovaram. Priznajem da to nije jasno iz samog teksta, ali eto, na te Iskričare sam mislila, one "moje", mojeg staža, iz mojih razgovora, rasprava, svađa, ljubovanja, tješenja...

mai, nisam rekao da je nužno danas zadnji put ovdje
ali je raskinula
pa joj poželjeh sreću
a da nismo imali vega i ja odnos, nismo
tako da si nećemo nedostajati, previše..
kao što me ne veseli ni njen odlazak
moglo je biti ovdje mjesta
za puno više nas
nego što nas je danas

Stari naivčino, hoćeš reći da je bicikliranje nešto kao seks? ;-))

Možda previše pitam ali imam osjećaj da imala si u ljubavi loše iskustvo koje te sada čini obazrivom pa čak i pretjerano samokritičnom?

ne zamjeram
ali i primjećujem
kako je jedno hvala moglo biti dovoljno
kad već ranije nisi precizirala
da se rastaješ samo od nekih iskričara
no dobro
samo potvrđuješ
da nemam zašto žaliti za tobom
zboom, i sretno :)

Romantičaru, niti jedno svoje ljubavno iskustvo ne uspijevam definirati kao "loše", jer ni jedno nije bilo loše u cijelosti; niti dobro u cijelosti. Međutim, očito je bilo loše na kraju, i zato se pitam, je li baš to onaj dio koji treba etiketirati cijeli jedan kompleksni odnos?

Twirl, zasmetala me tvoja poduzetnost. Tko si ti da me uopće pozdravljaš? Znanac mojih znanaca. Zato ne osjećam niti zahvalnosti, niti mi se svidjelo što si se uključio u razgovor na ovako osoban način. Tema je dovoljno široka za obzirnije komentiranje.

Ne ne treba ali samo sam htio znati da li si na kraju ostala povrijeđena.

Svaka ljubav me promijenila, romantičaru. A promjena boli. Osobito ako je rast :-)))

Imam vremena ali ako se želiš odmoriti za novi dan..

tko sam?
tvoja nečista savjest, vega
jer to što nas je danas daleko manje nego ranije
je
dobrim dijelom i tvoja zasluga
i da,.nisam ja napisao zadnje riječi tvog današnjeg zapisa
zbog kojih sam i ostavio komentare
već ti

Romantičaru, ah, prisjedne mi kad se sjetim da sutra ustajem zapravo u 5, a onda još radim dvokratno :-(( Tako da ću morati jako brzo okončati ovaj naš razgovor i početi brojati sve svoje srećice i nesrećice u ljubavi da što brže zaspim.

dobra ti je ta usporedba, bicikliranje je kao seks, moraš biti uravnotežen inače padaš, ima toga ima!

Twirl, laskaš mi pripisivanjem tako velikog utjecaja, a još više laskaš sebi tvrdnjom da bi ti mogao biti išta moje. Za mene si ti samo jedan bezlični govnovalj, kakvih se ovdje nakotilo toliko da više nemam volje čistiti svoj blog od vas, niti se probijati kroz vaše staze do eventualno zanimljivih tekstova. Međutim, ja tebi ništa ne pripisujem, ni zasluge, ni odgovornost: uvijek je tako bilo i bojim se da će uvijek i biti. Samo sam ja drugačija i sad mi više smeta nešto što me ranije više nasmijavalo.

Eh, stari naivčino, a ja tak jedno neuravnoteženo žensko čeljade! Ajde, u seksu nemreš daleko pasti (egzibicije na povišenim površinama već dugo ne prakticiram), ali s bicikla... po šljunku, npr... Ne znam, ne znam. Radije zajašim Orbitrek :-))

u jednom si u pravu.
nije mi mjesto na tvom blogu
ne, neću ti više pružati ruku, možeš odahnuti
odtepen sam..
ciao!

Vrlo kvalitetna sugovornica. Neka mi izvine ostali ako sam ih zanemario. Samo molim oprez da ne ušuljaju se nemirne misli u ovaj kasni noćni sat i remete miran i spokojan san..

Ostani.. Bez uskličnika kako bi se čula mjesečina

Dotepenac, odtepenac... To su nazivi koje si sam pripisuješ, twirl. Ja prihvaćam svakog sugovornika s osjećajem za temu i primjerenost komentiranja. Međutim, ako ti tog osjećaja nemaš, a nemaš ga volje ni izgraditi, zaista će ti biti ugodnije u nekom drugom društvu. Sretno!

Evo, sad smo se malo onak, sentiš provrtjeli po podiju, a sad je vrijeme za horizontalu. Laka vam noć, svi moji dragi Iskričari!

Svima sladak i spokojan san...