Ne zelim pricati o smislu

Za ove blagdane dijete si je silno zeljelo bas tu igracku. Nista drugo nije ga zanimalo i odbacivao bi ih bez puno njeznosti. Umjesto nje, dobilo je cvrsto obecanje roditelja da ce ju dobiti cim skupe novca da ju kupe. Kako nije to bilo pitanje njegovog ponasanja, nije uvjetovano njegovom 'dobrotom' u buducnosti, nije znalo sto mu je ciniti. A premda zelja nije bila ostvarena, sve da ju ovaj tren i dobije, da ju taj tren stave pred njega, nije vise bilo sigurno sto bi s njom. Nije vise bilo sigurno niti da brine hoce li ju nakraju uopce dobiti...
Ta taktika, koliko se ono moglo sjetiti kako su roditelji znali kometirati vijesti na televiziji, beskrajno je podsjecala na taktike hrvatskih politicara: obecati sve, onda odugovlaciti, poremetiti fokus, racunati na maglu.
Kud smo ono krenuli? Sto smo si sve to obecali? Mozda, ako padnes prije mene; mozda te pozelim dizati? Ali, trebas mi jaka, jer to gore bio bi samo laksi nacin. Reci mi, cemu da se nadam, sto da ocekujem, i naposljetku mi reci, sto da radim sada? Do tada?
/Gle, meni pada na pamet da bi si trebali nac' neku zabavu u medjuvremenu. Hajde, da vidimo jesmo l' zbilja tako mastoviti kakvima se vidimo ... ? ;-)
 

lagala bih kad bih rekla da nemam ni malo nade, bar tracak... a u iscekivanju, pricam s mjesecom, ponekad poletim medju zvijezde, dodirujem maslackove meke glavice, zalijevam ih suzama... u iscekivanju... ponekad i zivot iscuri...

da. poznato mi je to. da curi. kisha.

danas me bas hoces uvjeriti da ima i drugih boja osim mracnih... ;)