Cuspajz u glavi

Što je logično u ovom svijetu? Je li logično stajati u redu u banci, imati broj u ruci i znati da ste tek za 20ak minuta na redu, ili je logično u istoj situaciji sjesti? A što ako vam se ne sjedi? I zašto se za određene blagdane kuha uvijek ista hrana? Npr. logično je za Božić skuhati sarmu, peći odojka, narezati pršut. Da promjenite jelovnik i stavite npr.pohane lignje, soju i pečene jabuke, gosti bi vas gledali kao čudaka koji ne zna da se za Božić kuha upravo suprotno..  tko je uopće rekao što se mora kuhati?
Duhovi.. neshvaćena pojava u koju pola stanovništva ne vjeruje, pola ih briju o tome sa neke vjerske strane pokušavajući svoju savijest ublažiti sa idejom raja, a pola ih je u nekom logičkom sklopu zaključilo da ipak postoje i bave time pokušavajući u ukletim kućama uhvatiti jednog u vakumiranu staklenku ne bi li dokazali svijetu svoja uvjerenja. Kad samo zapravo pogledate sebe, odvojeno od tjelesne građe, dakle duh, onaj JA koji živi u tom posuđenom tijelu, mi smo svi zapravo duhovi. Odakle smo došli i što tu radimo, ne znamo, ali mi smo duhovi. Kad umremo opet ćemo otići nekamo gdje isto tako još ne znamo, ali ipak idemo. Mislim, ne možete ne vjerovati u duhove, ima tu nečega. Dokazano ili ne. A i činjenica da čovjek kad umre automatski izgubi 21 gram vas mora potaknuti na razmišljanje.. Mislim, nije da čovjek prdne ili se podrigne kad umre pa taj 21 gram su zapravo neke izlučevine koje izlete prilikom toga.. Već stvarno izgubi 21 gram. A što je to možemo samo nagađati.
Sad sam se već uvelike upetljala u paranormalnu priču tako da sam se dohvatila i raja.... Nisam nikad bila crkvenjak i vjerovala u sve te njihove spike o raju i paklu, te onome da se moramo neprestano pokoravati Bogu i bojati ga se. Mislim, čemu? Crkva je institucija napravljena od čovjeka, a sve što je čovjek ikad napravio na kraju je ispalo katastrofalno pogubno za okolinu, pa odatle i moja nevjerica prema crkvi. A i sama logika mi nalaže da to baš i nije to. Ok, vjerujem da postoji nešto, Bog. Nešto ne nastaje iz ničega, uvijek je tu nešto. Tako smo i mi nastali od nečega, a to je upravo Bog. Mnogi ga doživljavaju kao nekog sijedog starca koji ima bradu do poda i koji pizdi na "nebu" svaki put kad mi griješimo.. Ja.. ja ga zamišljam kao pojavu koja je u svemu razvijenija, koja osjeća i koja zna. Neoblikovani oblik života, kompleksan i neshvatljivo shvatiljiv.
Mi smo samo mali djelić svega, jedan milijunti dio protona u atomu života. A brijemo si da smo najvažniji u svemiru.. Kolika je samo stanica mala naspram našeg tijela. I koliko smo mi mali naspram našeg planeta.. I koliko smo mi malo naspram Sunčevog sustava.. I sad samo zamislite činjenicu koliki smo naspram cjelog svemira? Da, kao što rekoh, jako smo mali...                                       Pile je prešlo cestu.. je, istina. I napravili su toliku filozofiju o tome, a vjerojatno je samo htjelo sudjelovati u prometu, biti dio cjeline..
ništa ja ne kužim.....

Hehe, znaš onu priču o turističkoj planeti koja ima problema s erozijom uslijed velike prometnosti, vrhunske kuhinje i želje da se nose suveniri pa su izglasali zakon da se svakom turistu kirurški odstrani svaki gram preko težine utvrđene prilikom dolaska...;))

nije tebi lako spit s ovoliko misli u glavi...al neka...mudro zboriš