Ručkić krčkić

Na engleskom se kaže da svaki oblak ima srebrnu podstavu; a u ovoj pričici podstava je bitna.

U priči smo moj djed, ja, neke bake i visoki, visoki tobogan u Ribnjaku. Moj djed je na klupi, glavni među brojnim bakicama, ja uzalud s ljuljačke dozivam "Gledaj me, dida!", ili iz pješčanika "Dida, gledaj moj dvorac!"... Ma kakvi, nema taj vremena. Pitam se koliko smo tada imali godina? Baka je još bila živa, znači, on manje od 60, a ja još nisam išla u školu - znači, manje od 6. Hm. Da je poživio, moj muž bi ove godine navršio 60. A te bakice iz parka, paaaaaa, vrlo je lako moguće da sam danas ja njihovih godina...

No, da se vratim priči, sve sam isprobala, i ljuljačke, i pješčanik, i klackalicu, i pentralicu, sve, sve osim tobogana. Za kojim sam žudjela iz petnih žila, ali: oduvijek se plašim visina. Popela bih se do polovice ljestvica, i onda u rikverc. Druga djeca su se ljutila, odgurivala me, na kraju su mi se i rugali. A onda sam se rasplakala.

"Zašto plačeš, dušo?" konačno me primijetio djed. Šmrkavo sam pokazala na tobogan: "Bojim se ići!", zavapila sam. Sad sam odjednom ja bila u središtu pažnje svih bakica. Pa nije strašno, govorile su neke, nemoj ako se bojiš, savjetovale su druge, djed je zlovoljno predlagao da se igram negdje drugdje, ali onda je uočio svoju priliku: "Ide dida prvi!", odlučio je.

Bakice su umuknule, on je ustao, isprsio se, odlučno se zaputio do tobogana, gipko se uzverao do vrha uz samo kratku provjeru idem li za njim i vuuuuuš! - spustio se, uz krik na kraju. A ja za njim.



Znate li da navodno samo Mađari imaju gore psovke nego mi? Eh, moj djed je bio Mađar i dobrih pet minuta je psovao na mađarskome... A ja sam urlala punim kapacitetom svojih mlađahnih i još nepušačkih pluća.

Jer, na kraju tobogana bila je jedna potrgana daščica. Dan-danas ne znam jesu li to drugi klinci znali i nekako je uspijevali izbjeći, ili ju je moj djed težinom svoje guzice otrgnuo do kraja, ali činjenica je da smo oboje ustali potrganih gaća i ranjenih riti. On više nego ja, njegova je bila puna špranja, a poderane hlače su mu visjele do koljena. Sve se vidjelo, i podstava, i gaće, i razderano dupe.

Ah, bapci su se sjatili, uglavnom oko mene, jer meni je bila ranjena samo guza, ali ne i ponos, za razliku od djedovog... Kojeg li poniženja! A sad još treba takav stići doma, a onda objasniti baki što je radio. Znam da se baka danima smijala. Znala je ona ZAŠTO je to radio i da ja u cijeloj priči imam sasvim sporednu ulogu.

Djed se više nije dao odvući u park. Ipak, puno, puno kasnije (mislim da se više nisam bojala tobogana, svladala sam ga u drugom parku), konačno me opet odveo. Pokunjeno me ljuljao na ljuljački i klackao se sa mnom na klackalici, iskosa pogledavajući bakice na klupi. Sve dok nam jedna nije prišla, sva zabrinuta je li sve u redu, kako zdravlje i tak to, ne spominjući ništa što bi se moglo izravno povezati s guznim fijaskom. Ostale su nas raznježeno gledale s klupice.

I onda sam shvatila, žene ne traže junake: znamo mi da su muški (i) guzice.

ha..koja ljubav....prema potomcima
moj je morao ici na tavan...podici me da mogu dodirnuti zvijezde...

Joj, Cyberlady, ja bih rekla da je kod mog djeda ipak prevladala ljubav prema - publici ;-))

ne..vega...mozda..
ucio te hrabrosti..

Joooj, svašta sam ja naučila od svog djeda, ali najbolje zaključak ove pričice: moj djed je bio kurviš, šarmer, boem, ispičutura, nepouzdan i prevrtljiv, a svejedno, bilo ga je nemoguće ne voljeti :-)) I to ne samo meni!

eeeeeee
danas se to zove hedonizam..
nista strasno...takvi ljudi imaju puno ljubavi za svakoga..
samo ih je tesko pratiti,,lol

Hm. Pitam se, bi li Ahil bio onako neodoljiv bez ranjive pete?

puno ljubavi za svakoga?? hhmm,,ipak naaaaaajviše za sebe,,,,,zar ne?

daje..i uzima...
mora postojati vaga...zar ne?
ako nema ljubavi prema sebi...ne moze ni voljeti druge..sto mu se treba zamjerati?
genetski kod!!!

ahil...uvijek me nasmije taj mitoloski lik..

Što je moj djed najviše volio? To je pitanje, a ne koga. Najviše je volio veselje. A imao je sreću što je moja baka imala jako puno smisla za humor. ;-))

oki,,vega,,polovično si u pravu,voljela je humor,,ali samo ona zna kako joj je bilo živjeti sa čovjekom i njegovim maloprije nabrojanim osobinama,;((

Upravo tako, djurdja, samo ona je znala, i prihvaćala - zato nije na drugima da sude, zar ne?

nitko nema pravo druge osuđivati,,, ja samo na glas razmišljam,,

Društvo, odoh ja sad malo u park, s jednim dedekom bez unuka, čija je guza uvijek obavijena krznom. Ugodan vam dan! :-))

Ne brigaj, djurdja, bilo je svakako, i onako kako samoj sebi nikad ne bih poželjela, ali eto, njima je poslužilo... I oboje su uvijek vjerovali da je (dovoljno) dobro :-))

psi su zakon...pa i macke...
ista misao...idem u setnju...
pozzz..

a jej deda koju bakicu iz pajka našpjanjio...????

ne znam kakav je inače bio tvoj djed, ali mislim da je prevladalo to da te odvede na tobogan, da svladaš strah, a sve ostalo je manje bitni jer to je bila ljubav

ne lazi vegasta....naslo je...kako je dida izgubio jaja