Sjećanja jedne gejše...

Ususret njemu rasipam korake,
s komadićima rasutih sjećanja
s mokrim tragom na licu,
pokidanih okova od tvog
predomišljanja,
od tvojih strahova..

On prilazi...
da oduzme,da ukrade
da zamijeni sobom
mjesto gdje sam
pustila korijen
da raste..
Možda će mu ruka
ogrubjeti
svilene niti moje nade,
on ne pozna
ovu ženu što ga
zavarava sjenkom..

Moje usne još mirišu
na tebe,sjeti se..
koliko sam te puta
samo poljubila..
Tvojom strašću natopljena
su mi bedra..
ravnica sam stopljena
s tvojim morem..
Šušti još
pod mojom kožom
tvoja postelja..
Svjetluca
s tobom podijeljena
mjesečina na licu..


S tobom sam posjećivala
dubine svoje duše,
na izvoru mog srca
još je tvoje ime..
Sad u drhtaju mog glasa
naslutit će se lom
Što ćeš mi reći kad se
opet vidiš u mojim
očima???
Slomit ćeš me izdajom
ko dijete najdražu
igračku,i ostati
stajati na cesti
s grčem na licu..
Ne poklanjaj žar
sa svoga ognjišta,
gorjet će lažnim plamenom,
a tebi će ostat samo pepeo..


Možda će stranac
posijati strpljenje
plodnim tlom
čekanja..
dok raspakujem kofere
prepune tebe..
i dok ne naučim
slova
nekog drugog imena...


Ne daj me...
Budalo jedna!!!
Dom moje duše
na tvom je ramenu..

ljepo,a tužno

A što muški znaju nego ostaviti tugu??

čini se da si ti ipak puno više od njega.

Lijepo :-)

Hvala vam

stvarno nešto prelijepo,
može se više puta isčitavat i svaki puta se javi neka skrivena emocija u riječi, ili samozatajnosti tuge
Osječaj je vrijednost, i samo kao dio osobnosti čini osobu osebujnom ženom
Bilo je lijepo osjetiti duh dojma ....