Cuspajz u glavi

Svi moćni pokušaji analize vlastitog uma uvijek mi nekako završe glavoboljom, pa sam eto danas odlučila ne razmišljati više o sebi i ne pokušavati sama sebe shvatiti. To vam je isto kao da ste podvojena ličnost, jedna radi a druga misli.. Tijelo odvojeno od volje, i obratno. A sklad je samo ponekad i rijetko viđen. Zbilja kompleksno stanje..
Danas je Đuri 2 mjeseca. Đuro mi je pauk koji je postao dio moje svakodnevnice. Neobično ili ne, imam ljubimca pauka. Isprva sam se uvijek grozila takvih insekata koji imaju previše nogu, gmižu i šire općenito gađenje među ljudima.. Ali onda se čovjek zapita "Pa dobro, čega se ja to bojim?? On je stotine puta manji od mene, kako je tek njemu kad vidi mene??" I tada sam nabavila pauka ptičara. Čudna je to životinja, ne bi vjerovali. Osjeti ono što vi osjećate i zapravo nije tako monotono blesav. Raspoznaje mene od ostalih ljudi.. Jest da ga se večina boji i ne želi približiti njemu, što i shvaćam, jer strah od pauka je ljudska svakodnevnica, pogotovo pauka od 10ak centimetara.. Jedino me zanima koliko oni mogu percipirati i shvatiti...?
U jednom od zapisa u blogu sam spomenula svoju prijateljicu koja je na psihijatrijskom lječenju zbog smrti mlađeg brata, i koja mjesecima nije komunicirala sa nikim.. Došla je doma danas i bolje je. još uvijek je u stanju nekog blagog autizma, u svom je svijetu, ali neverbalno komunicira sa ljudima, iako je već počela pričati pomalo.. treba samo doprijeti do nje. Kao da je miljama daleko.. Ali pomalo...
To je to sve za danas, idem utonuti u san... Možda me tamo čeka netko?

Tmol, pronašli smo tvog Đuru.