deep
osijećam rupu u duši iako znam da sam je noćas uspjela zakrpati....možda ne onom zakrpom kojom sam htjela...al' kad se realno osvrnem u biti radim samo ono što želim...kao i svi ono što ne želim tome se odupirem i elegantno nastavljam dalje....al' odavno mi za nekim nije ostao miris i posjetio me na svu prošlost koja me bezražlozno muči....odavno me netko nije grlio kao nekoć ti,i neznajući za svu čežnju volio....odavno mi duša nije mirno sjedila i uživala u tzv...patnji....odavno nisam osijećala ljubav u svom zagrljaju...a ti si samo nestao pretvarajući se da si još uvijek tu...trudim se ne naći se u novoj žrtvi jer mi donosi mnogo više patnje....al ne ide.....
volim divljinu pogleda i dalje...volim tu neku luđačku senzualnost i prezir života...tu želju za nečim šta uistinu i ne želiš...tu snagu koja se u tren oka pretvara u slabost...tu volju da me zadiviš i kao nestaneš iz mog života nadajući se da ću dolepršati što prije.....joj neznaš ni sam što mi radiš
28.12.2004. u 4:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar