hm hm hm

Što učini vrijeme? Kako kada, i kako kome.
Da sam ovo pisala prije nekoliko dana, bilo bi drukčije. Danas je lakše, prespavala sam noć, i svemu mogu pristupiti racionalnije, iz pozicije sjećanja. Pustila sam nekoliko suza. (Ljigavo? Možda. A možda sam se tako očistila, pročistila. Nekoliko suza, kao requiem za ljubav koja nije bila. Ljubav? Opet ljigavo? Ljubav, koje li nepraktične riječi!)
Koja nije ni bila izrečena. A nije ni trebala biti. Ispočetka je, i prešutno, sve oboma bilo sasvim jasno.
O da, i emocije znaju biti vrlo nepraktičan ''izum''. Njegov već prvi poljubac ''uposlio'' je moje emocije. Bio je to poljubac za vrijeme kojeg sam zaboravila disati.
Neusporediv ni s jednim prije. SAVRŠEN. Trenutak kad shvatiš da svi poljupci prije postaju beznačajni, ni spomena vrijedni. Da su te prije njega ljubili bezveze, da su zapravo brljavili jezikom u tvojim ustima. A ovaj je bio očaravajući, znalački je vodio jezik po mojoj usnoj šupljini, temeljito, detaljno. Kvalitetno. Vrhunski.
I svaki njegov sljedeći poljubac samo je bio potvrda da se ljubi čarolijski. Postao je moj čarobnjak za poljupce, a zapravo nismo jedno drugom postali ništa. Ja njegovo ljubljenje ne mogu dovoljno nahvaliti, blago curi s kojom bude, imat će u čemu uživati, što joj i želim.
 Poslije tog prvog, opčinjavaćujeg poljupca, zanesena i oduševljena, zbio se erotski prizor… malo svlačenja. I takva, razodjevena, nisam mogla doći k sebi od ushita kako se divno ponaša…
 Vrijeme je, a što je drugo moglo, prolazilo.
Ja sam jedva čekala rijetke susrete s njegovim usnama, tijelom.
Kad bi došao, nisam ga pitala ništa, već očekivala trenutak da me poljubi. Da me ljubi.
Da se ljubimo.
Da ga gledam. Da ga gledam. Da ga gledam.
Da ga diram.
Poželjela sam mu liznuti vrat dok vozi, prolaziti mu rukom kroz kosu. Ali nisam. Bila sam pristojna, disciplinirana, čak ga nisam stalno ni gledala dok vozi, osjećajući da bi  mu moje neprekidno gledanje njegovog profila smetalo.
Prolazila su godišnja doba.
Vidjeli bismo se u svako godišnje doba u prosjeku jednom.
Visoka razina njegove strpljivosti, pažnje, obzira, svaki put, bez iznimke.
 Više puta poželjela sam mu poslati poruku, neku od ovih:
a)     Jedva čekam da te vidim
b)     Jedva čeka da te gledam
c)      Jedva čekam da se ljubimo
No nisam. Ništa ljubavno nisam mu izjavljivala. Znala sam cijelu situaciju, nisam htjela ispasti smiješna. A sviđa mi se, iskreno mi se sviđa. Samo sam te riječi morala nekamo spremiti. I ne upotrebljavati ih glasno, jer nisu bile poželjne, bile bi suvišne.
Ne pamtim čiji sam zadnji profil pogledala, ni kad je to bilo. Drugi su me prestali zanimati. Zanima me on, jednako od početka.
I bilo mi je žao zbog spoznaje da trebam prihvatiti kako više nikad neću dirati njegove lijepe ruke, igrati se jezikom njegovom ušnom školjkom i naušnicom, proći usnama ispod pazuha, dlanom po njegovim leđima, prstima po grudnom košu, zubima lagano zahvatiti bradavicu…
Prihvatiti. Pomiriti se.
Lizala bih curu?Ma kakvu curu. Lizala bih njega. Cijelog.