Ručkić krčkić

- Nema poreznih olakšica;
- Ne može na bolovanje zbog bolesnog roditelja;
- Bakće se pelenama metar na metar;
- Ne očekuje povećanje samostalnosti, a smanjivanje odgovornosti za ovisnog roditelja, nego obratno;
- Nema zgodnih slika za pokazivanje u društvu (aleluja!);
- Ne može očekivati poslušnost, a uvjeravanje treba biti glasno, dugotrajno, uporno i višekratno;
- Vodi vesele razgovore o pokopima, kremiranju i sličnim društvenim događajima;
- Nije prvi, drugi, pa ni treći ili četvrti izbor većini slobodnih muškaraca.

Međutim, svatko od nas treba snositi odgovornost za svoje izbore i snalaziti se unutar njihovih ograničenja: ako nemam srca majku koja je naučila živjeti u velikom prostoru, uz sav komfor i kućne ljubimce, strpati u neku ustanovu stacionarnog tipa, onda nema smisla osuđivati ljude koji moj izbor ne smatraju racionalnim, jer on i nije racionalan.

Kao što nije niti zaljubljivanje. Ali, kad racionalno razmišljamo, postati samohrana kći nije narazboritiji mogući izbor - i kako ja onda mogu osuđivati ljude koji o njemu, a posljedično i o meni, razmišljaju razumski?

U životu svakog čovjeka dođe (trebao bi doći) trenutak kad jednostavno kaže WYSIWYG, iliti "takva sam kakva sam, uzmi ili ostavi". A kad dođe, taj trenutak, ne onaj koji uzme ili onaj koji ostavi, nemaš potrebu grintati zbog ovakvih ili onakvih stavova ostatka čovječanstva. Jer onda TI uzmeš samo onoga koji će i ostati.


"Hoću mužaaaaaaaa... Ili bar dadilju!"

da ublažiš stavove koje iznosiš..i da iskamčiš onu mrvicu ljudskosti koja ,nadam se, ti je ostala..možeš sve to imati...

ali ..ako nastaviš sve ovdje nipodoštavati, kinjiti, prezirati...ovdje nećeš nikoga naći..

vjerovala ili ne,ja sam sve to prošao.a sada više i ne znam što osjećam više,olakšanje ili tugu.

Gđo Licemjerna "Madonna", hajde ti liječi svoje frustracije hihotanjem kod onih koji te ne prosuđuju racionalno, OK? :-))

bok vega, ak nađeš muža onda ćeš mu morati biti i žena.
si sigurna da ćeš sve to shendlati?

Ne mora čovjek baš sve osobno proći da bi mogao empatirati; ali ja zbilja nemam ni empatije, ni simpatije za ove vječne teoretičare života koji tako rado prebivaju u virtuali, rasterećeni svake odgovornosti.

Gerardina, ako nađem muža, onda će i on meni biti muž, pa ćemo svašta skupa shendlati :-))

dakle, uloge su podijeljene.
aj barem nađi nekog koga ćeš "trpiti" kao pbjednika, a ne kao khm, "gubitnika",)

imaš pravo na terensku sestru, ako ništa drugo

Gerardina, ne gledam na život kao film ili predstavu, zato ne očekujem ni scenarij, ni podjelu uloga... ali u svojem životu sam ja glavna, čak i kad sam nekome dadilja. Dakle, što se mene tiče, ne tražim muža, nego nekoga tko će osvijetliti i razveseliti jedan dio mojeg života; a kakvu će "ulogu" imati... Pa, najradije bih natruščika i improvizaciju :-))

Imam ti ja sve što HZZO pruža, NATAy, hvala na brizi... Nije ovaj zapis (samo) o meni, nego općenito o nama "samohranima" i očekivanjima, kako našima, tako i tuđima spram nas.

..dobar dan..uuuh..ova tema mi je bliska..i sama nešto slično proživjela, pa i opet proživljavam posljednja tri mjeseca..treba stostruko više snage :)..pozz

Samohrana kći? Pa čovjek treba jesti sam! Termin je idiotarija!