Lasciva est nobis pagina..vita proba est....

Link


Ustanite, ustanite jahači, koplja će se tresti, štitovi će puknuti….dan mačeva…ali na svu sreću , danas nije bio taj dan, danas nisam bio dio povorke koja ide u boj protiv neprijatelja, rat je ostao u međuzemlju i gospodarima prstenova, a danas su bubnjevi odveli moje sugrađane u još jednu rekreacijsku pobjedu nad asfaltom, na još jednoj tradicionalnoj biciklijadi. Kao i svake godine, svi oni koji su se prijavili , kreču u 10 sati prijepodne na uvijek istu destinaciju, gdje je highlight dana obilje graha, pa tako djeca, roditelji, staro i mlado, sportaši i nesportaši, u obično popriličnom broju kreću ulicama grada, pa lagano prema jednom lijepom mjestu, a to je kupalište na rijeci Dobri, popularno zvano Grdun.

Bickli i njihovi vozači jedni su na drugima, pa je potreban oprez malo veći kako ne bi bilo sudara, mada ih uvijek ima svake godine i padova, jer mladež si da oduška, djeca ne gledaju, a i stariji mnogi nisu baš osobito spretni koliko vidjeh. Umalo sam danas i ja pokupio neku malu djevojčicu, ali eto, pojavile su neke animalne brze reakcije kod mene, moguće da osim puno tjelesne aktivnosti , da je tome pogodovalo i već jedan lijepi period bez sexa, pa sam sav kao živina. Bila je ovo i prigoda da konačno sugrađane malo prestižem i ostavim iza sebe, ali nije to bio pravi izazov, pa sam se dostojanstveno držao meni umjerenog i pomalo sporog ritma vožnje. I tako konačno, polako i pomalo, nakon 40 minuta , koje inače kada se vozi malo zešće, ne traje više od 20 minuta, dolazimo do cilja, a većina starijih pri tome odaje dojam da im treba boca kisika i respirator, ili barem piva, a toga je na svu sreću bilo.

U vrlo lijepom ambijentu, uz mnoga nasmiješena lica, i prigodni program, počela je još jedna manifestacija 1.svibnja. Tu je već čekao grah, a to je pak glavna stvar koja čovjeku odmah okupira misli, pa tako i meni. Čarima graha je teško odoljeti, i iznova me uspije zavesti nevjerojatnom lakoćom, čudim se kako sam tako ¨ lak¨ muškarac. Uz ugodnu glazbu opuštajućeg tipa, grah je bio na sve strane, svi jedu, djeca mrljave po njemu, stariji se dave u njemu, kolona do pive već je poprimila epske razmjere, uz jednaku epsku sporost, pa sam komentirao na glas u redu da ću i 2.svibnja dočekati u redu, što su neki potvrdili smiješkom. Kada reče meni brat ¨ jel tebi poznat ovaj čovjek? ¨ gledam u dotičnog gospodina, i lice je poznato , ali se ne mogu sjetiti tko je, a tada ipak, bez antisklerina, ipak se pojavila informacija u glavi.

Bio je to gospodin Nenad Stazić, saborski zastupnik, pa mi je bila čast upoznati ga, njega osobito cijenim kao gospodina prije svega, a zatim objektivnoga kritičara kada je politika u pitanju. Nakon celebritiya, koje izgleda često susrećem u zadnje vrijeme, prošli puta je to bio francuz Macchi, krenuh malo razgledati neke unikatne bicikle, a mogu se vidjeti i na slikama. Vidjeh nešto što bi mogao biti bat-bicikl, pa sam pretpostavio da je i Bat man negdje blizu među ljudima, i tko kaže da je on tako anti-socijalan kako ga prikazuju, a ovdje negdje pije pivu i jede grah. Opak bicikl, i dostojna konkurencija mojem ozvučenom svodniko-mobilu, ovaj, ups…autu. Ovo mjesto karakterizira i lijepa priroda, pa malo i tih slika da dočaraju dojam kako to izgleda.

Tombola, nagradne igre, sve je to dio ovoga folklora, pa tako osim glavne nagrade, a to su bili..bicikli, kako neočekivano, je bilo i nekih utješnih poput keramičkih pločica i ostalih gradivnih fantazija, tako da, zbilja utješno ako dobijem nešto što ću jedva jariti doma. Zašto žene nisu nagrada? Ne kužim, što bi falilo tome da tako dobiješ jednu i nosiš je doma u brlog, još ako zna kuhati, bolje nego pločice ili neka tona metala, ali tako valjda mora biti. Bilo je tu ostalih igara, poput vuče konopca, prvo djeca, a onda stariji, pa zabave nikada ne manjka, graha definitivno ne, možda pive fali.

Vrijeme, taj faktor više sile ,je bilo blagonaklono pa je poslužilo da se još jedna manifestacija biciklijade održi u već prepoznatljivom tonu, uz uvijek vrlo ugodno druženje gdje se mnogi sugrađani opuste, uživaju, i što je najvažnije..pričaju jedni sa drugima, barem onaj dio dok im grah nije u ustima. I tako lagano, pomalo, ovaj puta lakše, u revijalnom tonu, uputih se doma, pun dojmova, i jela i pive, pun sebe drugim rječima:)

Jesi li na biciklu vozio Nenu?

Koje li ljepoteeeeeeeeeeee.... mislim na prirodu. Bicikli su ok ;-)

bravo za reportažu,
svježe, aktuelno
samo malo zavidim :(

vidim, moglo se i autima doći.. ?!
ja sve odma doslovno shvaćam :))

koju Nenu

leptirice..mrežnica je još ljepša i krajolik..

ne čemu petra..sto nisi jela grah?

Znam Codex, obišla sam ....

istina, meni je danas samo grah falio
(od stvari, bića ne spominjemo :))

Nenu s balonima.

nena i 99 balona..ako na to mislis..:)

što će nekome baloni ako je grah jeo

da sam znao petra..uzeo bi graha pa bi ti poslao..:)

bila sam ovdje na dobri jednom.... ma predivno za piknik, za odmorit dušu :)

trebas doci kod mene elokkventna da te ja odvedem na jedno mjesto gdje nisi bila..:)

oh, ima puno mjesta gdje ja nisam bila, nije samo jedno.... ;)

za pocetak jedno:)

Mislim na dva balona.

uh, dud, prođe veče dok nam dođe do..
' što je pjesnik htio reći ' :))

Petra, moj metak putuje dugo, duuuugo.

tak treba te kaj vozidu bicikline denut u žicu. neče se meni oni vozat po cesti i nogostupu. ljepo im po travi izcrtat biciklističke staze i nek onda probaju izreč da su zeleni od akcije, ha?

grah je izazvao pomutnju i na blogu