MOLVIDA

Jednom mi je u priči neka osoba rekla kako joj u autu ne nedostaje muzika,ne osjeća nikakav nedostatak što vožnja protiće u tišini...moj pogled je bio blago rečeno teleći...
Ne znam zašto uvijek mi je bilo teško odgovoriti kada bi me pitali što slušam,koju muziku.Iskreno nije mi bitno koji je smjer bitno je da mi ulazi u uho(na ovo mjesto se ogradim jer nije sve što nazivamo glazbom upravo to).Svatko ima neku pjesmu svoju najdražu koja mu izaziva neki feeling.Da to je čar pjesme da te razdrma i izvuče iz tebe ono nešto.Neki osjećaj produbi i dopusti ti da ga osjetiš do same njegove srži.
Pjesma je sposobna u vama ma kako sretni tog trenutka bili izmamiti suzu.I ma kako znali da je upravo to u pitanju nećete ju ugasiti.Čak bi se usudila kazati da je pomalo okrutno spram samom sebi.Slušate riječi ili je pak samo instrumental u pitanju...dotakne vas u samu srž.U onaj dio koji ste zaključali tugu u sebi a opet prepustit čete joj se,dopustiti da vas stegne kao omča oko duše koja se svakim tonom steže još,i još...Začepiti uši?Ne,ono nešto je snažnije i odslušat čete ju,pa čak čete uživati u tom mučenju samog sebe...pjesma tuge i žalosti vam to čini...a svatko ima takvu ili možda i nema ali jednom i na nju naleti...
Sjećanja,ona izviru iz nas nepozvana,nekada nas toliko obuzmu da nam se slike vrte kao mali crno bijeli filmić...Potaknuta nekom melodijom ona dobivaju boju.Svaki tada doživljeni osjećaj,miris...trenutak oživi.Prošlost potaknuta pjesmom udahne ...ljude,trenutke,situacije dočara skoro opipljivima.Pjesma skok u ta vremena čini mogućim,vašim i samo vašim vremeplovom.Da li če izmamiti osmjeh ,suzu,sjetu,ljutnju...zar je bitno vremeplov je vaš i ne želite iskočiti.Želite kroz i uz pomoć glazbe još jednom doživiti taj trzaj usana,tu zaboravljenu misao...taj komadičak svog života...Pjesma je to koju bi ste i patentirali kao premosnicu za neko svršeno doba...kao repaly za osjećaje...
Osjećaj sreće...sreće koja blista kao sunce na svojoj najsjajnijoj točci.Emocija koja vam čini sve lijepim,snažno pokrene se iz same vaše utrobe.Zvucima pokrenuta kreće kao podrhtavanje moćnog vulkana.Putuje vašim tjelom toplinom,rastapajući svaku drugu emociju poput lave...ništa ne ostaje netaknuto pod tom vrelinom.Kako vas tonovi ispunjavaju,popunjavaju i uzdižu tu lavui kako bi eksplodirala uz erupciju smjeha i plesa.Nebitno gdje,što taj poriv je nezaustavljiv...veselje vodi i pleše svoj ples....
I nema ju svatko ali i ako nema svatko joj se nada.To je ona pjesma koja nema granica...najdraža,neusporediva s nijednom koju ste ikada čuli.Ona je ta koju ni jedna druga ,ma što ta nosila ,ne može zamjeniti.Ona ne govori riječima ona nosi na krilima svoje glazbe osjećaje.Ne samo jedan,ne dva...ona ih lakoćom i svojim bivanjem nosi sve.Ona je erupcija,tornado vaših najdubljih osjećaja.Nju ne slušate ušima,ne pokazujete suzom u oku...osmjehom na licu,sjetom u onoj sitnoj bori.prvim njenim tonom oživi cijelo vaše biće.Njene riječi se prilagođavaju,oblikuju po vama vašoj želji.Ona prošeta vašim mislima i vidi kakva mora biti.Ona je ta koja vas pokreće ne mislima,ne razumjevanjem.Riječi njene,bez obzira koji jezik priča vama je razumljiv.Nju slušate,čujete i osjećate...srcem..
Link

HVALA...........predivno izrecene misli, sa glazbom nisi nikad sam....uvijek je mozes imati, izabrati upravo ono sto zelis...daje puno, gotovo sve za dusu, nesebicna je a ne trazi nista za uzvrat:))) valjda jer je zenskog roda:))
HVALA MOLV...za ovako lijep pocetak dana;)

U Hrvatskoj je glazba! To je najviša forma umjetnosti zato jer direktno djeluje na osjećaje!