Tiho...

Zbogom.
I kad se više nikada ne bismo sreli, bilo je prekrasno i... bilo je dosta.
Zbogom.
I kad bismo opet sastanak neki htjeli, ti ne bi našla mene već nekog drugog gosta.
Bilo je prekrasno, ali sve ima svoj konac...
Šuti pogrdno zvono, tu nevolju već znam.
Poljubac, marama...sirena, brodsko zvono, tri, četiri osmijeha, i zatim ostaješ sam.
Zbogom, i kada već ništa ne bismo rekli u lice, za nama neka ostane maleni spomen barem, prozračan kao rupčić, manji od razglednice, opojan i težak kao miris pozlate stare.
Što drugi nisu mogli to vidje oko moje, to bolje lastavico što tražiš znani svijet.
Pokazala si mi jug i tamo gnijezdo svoje...
Moja je sudbina pjev, tvoja je sudbina let.
Zbogom. Taj posljednji put kamo će nas odvesti? To gore je, nado moja, zato u grudima skrij se...

Ne rastajmo se nikada ako se želimo sresti.
Zbogom... i maramica. Sudbino, ispuni se.

Vítězslav Nezval

ofucano i banalno. kao lopatom nabacano

meni je prekrasno.

i meni se sviđa.
i sve me nešto štreca oko srca, pa svi se opraštaju danas. kaj se događa?

" i bilo je dosta " ... ovo mi je trenutno tako " sjelo " .. fala Mrgude

i .. :))

odličan izbor :)

Lijepa pjesma....