E, pa, stvarno svašta. "Žuk";
- Na onoj hridi, što nad morem strši,
Samotan bokor ruža žuka cvate,
I kad mu lahor njihne brsne zlate
Mirisnom dušom oko mene prši.
Oh, nujan li je povrh ljute krši
Osamljen! Biesno u zimi ga mlate
Šibike bure; al netom se vrate
Proljetni dasi svoj zadatak vrši;
I, ne tužeć se cvate i miriše...
Kad njegov slatki miris me ovija,
Tad nejasna me hvata nostalgija;
Sva moja duša sjetom zamiriše,
Ko njegova, s ove pustoši i čezne
Da u Otajstvu počinka iščezne.
(Ante Tresić Pavičić)*
14.05.2011. u 13:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Sjeta!
Autor: leptirica_57 | 14.05.2011. u 13:08 | opcije
oh, sljeta .)
Autor: Illija | 14.05.2011. u 13:09 | opcije
elegija... đuvegija ;)
i...? što je 'žuk'? sjeti me na '... i ti, žreci sunca....'.. pa nikad naći, što su 'žreci'...
Autor: mmmmmm_da | 14.05.2011. u 13:34 | opcije
t :D
Autor: mmmmmm_da | 14.05.2011. u 13:36 | opcije
brnistra .. sunce moje, dalmatinsko ;))
Autor: ema-emily | 14.05.2011. u 16:19 | opcije
sjeti me na" t=D
Autor: Illija | 14.05.2011. u 17:29 | opcije