MOLVIDA

Polako nam dolazi ljeto i lijepo vrijeme. Svuda uokolo možemo primijetiti prekrasne boje, šareni ogrtač proljeća i osjetiti zrake sunca na koži željnoj topline, umornoj od kiše i hladnoće. U meni se bude neke stare želje, neki stari snovi, neki stari osjećaji za koje sam već pomislila da su izgubljeni i da se nikada više neće vratiti, ali oni su sada tu, dolaze s toplinom i ljetom. A ja...samo želim kao i svi ostali ljudi "Nekog svog". Nekoga tko će me voljeti, Nekoga tko će mi pružiti ruku i čvrsto me zagrliti i privinuti uz sebe. Nekoga u čijim ću poljupcima uživati, Nekoga s kime ću trčati, loviti se, zezati se i na kraju premorena pasti u Njegov zagrljaj na toplu, zelenu, kratku travu i s Njime u tišini promatrati mjesec i zvijezde kako se igraju. Ne moramo uopće pričati, riječi su ponekad suvišne, samo neka bude kraj mene, samo neka bude uz mene, neka me razumije, neka kroz poglede čitamo misli jedno drugome, i duboko u sebi znamo što želimo. Samo da čujem Njegovo disanje, osjećam Njegovu blizinu, čujem Njegove otkucaje srca, za koje ću biti sigurna da pripada meni. Dok kraj nas, u šarenilu cvijeća i zelenilu trave, lete malene krijesnice i svojom svjetlošću ne puštaju k nama tamu. A zvijezde i mjesec ne žele otići s neba i donijeti dan, jer mi ne želimo da taj savršeni osjećaj nestane i izgubi se s jutrom i prvim zrakama sunca."Tko si ti što me ljubiš tako nježno dok na nebu sviće zora?" slušajući po stoti put danas tu pjesmu, uronjena u maštarije i prelijepe misli trgnuo me nježni dodir onog prelijepog stvorenja. Uzela sam ga na dlan, polako, bojeći se da mu ne polomim krila, nasmijala se sama sebi i shvatila da lijepo vrijeme tek počinje. Ljeto tek dolazi, nadam se da će s njime doći i moj "Netko".
http://youtu.be/IWYnqPmXp8Y

Osjećaj za prirodu u skladu sa radošću života, suosjećanje sa bližnjima.

Nikada nisam volio čitati , do sada . Tvoje su rečenice tako bliske i stvarne , da ih je odjednom bilo premalo .
Ovo si predivno opisala .