Ručkić krčkić

Kad sam imala 18 godina, na putu do izvora Žepe upoznala sam staricu koja je cijeli život provela u svojem selu, a pričalo se (nije ni sama točno znala) da ima 100-ak godina; nije nikad bila ni do najbližeg većeg grada, Višegrada, tek malo većeg od prosječnog zagrebačkog kvarta.

I eto, ta baka je proživjela kompletan život, djevojaštvo, ljubovanje, zaruke, brak, djecu, unuke, sve u svom selu... Kako je našla momka, pitala sam se, jer ja sam već tada kroz školovanje, raznorazne aktivnosti, druženja i rodbinske veze upoznala vjerojatno više od 2000 ljudi, i svejedno mi se činilo da su mi izbori skučeni. A ona? Koliko je momaka ona poznavala u mojim godinama? Možda pedesetak, možda i manje. Koliko je ukupno ljudi poznavala? Vjerojatno deset puta manje nego ja. Valjda joj zato nije bilo mrsko dopješačiti do ruba kanjona i poslati poruku da dođem do nje: jer nikada nije vidjela nekoga iz Zagreba; kao što ni ja nikada, ni prije ni poslije, nisam upoznala nekoga poput nje.

Eto, nekad se tako živjelo. Ne znam je li se zbog toga voljelo manje ili više, čišće ili prljavije, ali vjerojatno se voljelo usredotočenije. A pogledajte sada! Svatko od nas u širi krug svojih poznanstava može ubrojati tisuće ljudi, i još nam nije dosta, još tražimo, kroz društvene mreže, dejting sajtove, speed dejtove... Iako nam ljudi zapravo idu na živce, zar ne? Svi ti razgovori koji nas okružuju, sve te pojedinosti koje moramo pamtiti da bismo održavali labave sponice s najudaljenijim očicama naših osobnih društvenih mreža, sve te tuđe emocije koje nas obasipaju i kad to želimo i kad ne, mrzovoljne prodavačice, uplakane cure na ulici, razgalamljeni susjedi, razdragana nepoznata djeca koja nam nešto nerazumljivo mumljaju, prijateljice sa svojim brakovima, bolestima i brigama, stari roditelji sa svojim tegobama i dosadnim uspomenama, plinari zavidni dimnjačarima zbog mita, honorarni očitavači brojila bijesni jer nemaju svoj stan...

Previše je toga. Ne možeš sve primiti. Jer ne možeš toliko dati: ne možeš svakoga saslušati, ne možeš suosjećati, nemaš ni vremena ni volje shvatiti. Uskrata emocija postaje nužna za preživljavanje. Moraš otupjeti. A želiš voljeti. Ne sve. Nekoga. Izabranog.

Želiš voljeti usredotočeno, intenzivno. Želiš se sva posvetiti tome. Trebaš vrijeme za sanjarenje, mir za svoje žudnje. Ali nemaš. Teško si je to priuštiti, nešto će patiti, nešto će kasniti, nešto ćeš propustiti zbog toga, a što ako On/Ona nije vrijedan toga? Moraš brzo, jako brzo prokužiti s kim imaš posla.

A da bismo dobro izabrali, treba imati izbora; ali ne izbora koji će te potrošti svojim nemogućim zahtjevima, nego kontroliranog izbora, druženja koja su nezahtjevna, lako isključiva i pretežno podređena našim raspoloženjima i prohtjevima. Aleluja, i Čovjek stvori Internet! Cijeli svijet je dostupan; a nestaje klikom na crveni X-ić u desnom gornjem uglu ekrana.

Hm. Ipak je baki s početka moje priče bilo lakše: ako i nije dobro poznavala momka, znala mu je sestru, mater, strica, rođaka i bar jednog susjeda. I svi su oni znali nju. I ako je momak bio lupež, znalo se to, čak i ako bi je uvrijedio, povrijedio, pravda bi ga dostigla, prije ili kasnije, loš glas ili dobre batine... Tako se možeš opustiti. Možeš zavoljeti čak i ako je pogrešan izbor. Jer imaš sigurnosnu mrežu.

A naši su izbori uglavnom pogrešni. Baš zato jer ih je toliko - nemreš 1000 puta u sridu, zar ne? Jer inače ne bismo ni birali 1000 puta. Promašaji se gomilaju, gomila se nezadovoljstvo... Svejedno, kao okorjeli igrači na sreću, mi i dalje uplaćujemo onih nekoliko sati tjedno, ono nešto malo viška dobre volje za druge ljude i nadamo se jackpotu. ZNAMO da su izgledi slabi; svejedno, netko ipak dobije, zar ne? Ako ne igraš, ne možeš ni osvojiti.

I zapravo svo to vrijeme ne volimo nikoga; jer čekamo. I kad netko kaže da ne voli, ali voli seks, na primjer, ili kad ja kažem da ljubavi nisu po definiciji nesretne, jer takve uopće nisu ljubavi nego isfrustrirane žudnje, eeeee, onda graknemo: jer naš je život posvećen ljubavi. Zar ne? ;-))

vegice, da ti olakšam, hajde probaj ovako sada uzeti komad papira i po imenu i prezimenu sjetiti se 50 svojih što rođaka, što prijatelja , što poznanika, za svaki broj preko pedeset pišem ti plus!

prije plovidbi vega...

Hahaha vega, ne znam koliko ti poznajes momaka u tvojim godinama, ja vise poznajem dedeke u mojim:))))

Siniša, Ana, Ranka, Ranka, Branka, Branka, Vesna, Vesna, Vesna, Sanja, Sanja, Sanja, Sanja, Sanja, Zrinka, Zrinka, Zrinka, Blaženka, Blaženka, Sonja, Smiljan, Mladen, Mladen, Relja, Ranko, Branko, Branko, Branko, Dobrila, Jasna, Jasna, Jadranka, Jadranka, Jadranka, Tanja, Tatjana, Irena, Irena, Irena, Dubravka, Dubravka, Dražen, Dražen (jesemti, što imam puno duplića!), Boris, Boris, Berislav, Božo, Vjeran, Dobrila, Anka, Duško, Antonela, Ivan, Ivan, Ivan, Ivan, Ivica, Vlado, Nikola, Nikola... Ajd ti broji, meni već dosta, a ima ih još...

A s 18 godina i nisam bas poznavala puno momaka, mozda je baka i vise...doduse i ja su skoro 100 godina, pa smo tu negdje...

Juicy, ovdje nabrojani su uglavnom "muškarci u najboljim godinama", ali našlo bi se i momaka - uglavnom s Iskrice ;-))

jel dobrila predaje hrv.jezik?

svijet se širi, a izbor sužava
ko u trg. centru
zato tamo ni ne volim kupovati.
rijetko naiđem na nešto poznato i isprobano

Ne, romane.

haha

Fato, što više gledam, sve mi sve sličnije!

mate matin matinog mate.

Vlasta, Nena, Mirko, Ivica, Mladen, Maja, Bruna, Ksenija, Miroslav, Vladimir, Zora, Andrej, Karlo, Dario, David, Nevenka, Katica, Davor, Ruzica, Neda, Dragica, Anka, Vera, Zvonko...ne da mi se vise

ma ne znam dal su naši izbori baš toliko pogrešni, koliko smo mi sami svjesni da smo dandanas, u ovom okruženju, sami odgovorni za svoj izbor.
a to stvara pritisak i vječitu sumnju da smo mogli bolje

s druge strane, kad baš i nemaš nekog izbora...guraš (živiš) s onim kaj ima. pa se pomiriš i bude ti dobro.

Pa mi nekako bude i svejedno - probaš jednog, ko da si ih sve probala. Štaš dalje trošit pare?

Foto Fata

ma jes i to što kažeš.
ni ne da mi se
biram, biram začine i onda opet-vegeta.
a i je najbolja

uf, jebenti te iskusne ženske, niš im ne možeš prodat, sve su već kupile i imaju!

Idem kositi, nema da omane, kisa pada - trava raste

vidim da griješiš i ti u razmišljanju (barem tako žene kažu - no što misle, to je drugo hihihi)....uglavnom
kaj im imaš prodavati ?

budeš svoj
vele da to funkcionira
:-P

koliko je sati đusi.
a i je najbolja. lipo je kad znaš omjer

Druid je u pravu: mi smo ovdje zato jer su naši preci uspijevali izabrati unutar izbora koje su imali i biti zadovoljni time. OK, i danas se ljudi seksaju, rađaju djecu, ali nisu zadovoljni. Često ni seksom, a ni djecom koju su rodili. Niti djeca njima. Uffff, grdi je ovo svijet, tako nezadovoljan!

Vratila sam se samo da vam kazem da ako vas interesira, stavila sam slike od drveta koje mi je palo na kucu, u profil, tj, galeriju...milostiva, sada je tocno 6 sati manje, nego kod vas, tj. 4:41PM

Jebagled, juicy, zar i u Ameriki padaju balvani?!

mrzim to da se svuda oko nas maksimalno propagira/podržava egoizam u svrhu zarade.
a to jako utječe na naše stavove i stvara u nama osjećaje nesigurnosti koji se opet iskorištavaju za te iste svrhe zarade.
uglavnom...krivim današnji egoizam za te razlike
egoizam i forsiranje te nesigurnosti odabira u ljudima (kao...ovo kaj imaš - bilo što - je dobro, ali sutra možeš imati nešto bolje, postojati će nešto bolje.)

vidila sam.
katastrofa. dobro si prošla.
e sad ga za inat okiti i stavi žaruljice, mamu mu
na trešnjevci je jednom palo stablo trišnje.
i policija nam nije dala brati.kao prave očevid. mulci

Ma nije samo marketing u igri, Druidu, nego i dostupnost informacija - točnije, sirovih podataka - o svemu i svačemu. Pa tako, npr. i o ljepoti ili načinu života. Počneš se mjeriti po mjerilima Hollywooda i New Yorka, a imaš mogućnosti provincijalne palančice.

kapitalizam svi smo roba i sve je roba-konzumerizam pa ti biraj-dodaš još ponudu i potražnju :)

Da, i to, romane. A jel ti voliš npr. svoj dezić? Ili gume na autu?

volio bih da sam svjetionik :)

Dobar blog:)