moje pjesme...

sjetili ste se, mada neki i u negativnom kontekstu..
.a jebiga sve nas jebe nostalgija,...
dobro je, ali bit će i još lošije...

http://www.youtube.com/watch?v=MvdE7upeKKg

Jel se to radilo na danasnji dan?

„Danas, kada postajem pionir
Dajem časnu pionirsku riječ:
Da ću marljivo učiti i raditi
poštovati roditelje i starije,
i biti vjeran i iskren drug,
koji drži datu riječ;
Da ću voljeti našu samoupravnu domovinu
Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju
Da ću razvijati bratstvo i jedinstvo
i ideje za koje se borio drug Tito;
Da ću cijeniti sve ljude svijeta
koji žele slobodu i mir!“

Kaze mi kcer da sam se zeznula, da se to radilo za Dan Republike, ali nismo sigurne

Jeste đusi, za Dan Republike.

ali 25.svibnja dobivali smo omladinske knjižice...
čuvam i pionirsku i omladinsku onak iz nostalgije.-d

A dobro, ja sam to bila obavila mislim 1955 godine...interesantno, ista procedura i sve isto kao i sve sljedece generacije...plava suknja, bijela kosulja, crvena marama, plava kapa sa zvijezdom...wow, to je bilo nesto, jurcali smo se po skoli u slapama (mi smo se presvacli u slape pri dolasku u skolu)

Skola je bila prekrasna, moderna, nova, sazidana po americkim standardima, sa crvenim nogometnim igralistem i atletskim stazama...tada mi se to lo normalno...poslije sam vidjela, da su druge skole stare i nemaju sve igralista

moj sin je bio prva generacija koja nije imala privilegiju da bude pionir...
već je bio prva generacija vjeronauka..
i danas žao je njemu kaj nema kapu s zvezdicom i crvenu maram:-D

Đusi i tebe pukla nostalgija...

šetam prošli vikend po Lovranu.. vidim djecu od desetak godina.. igraju se partizana i njemaca...
valjda su dobili inspiraciju gledajući Kapelske kresove:-D
u moje vrijeme i mi smo se tako igrali...

Pukla me je i cini mi se kao jucer...svi mladji misle, to je davno...i jeste...ali je zivo u sjecanju i uvijek ce biti, osim ako ne zakrecim, a onda nema veze...i uopce, mladji misle da se nakon odredjenih broja godina stvari zaborave...ali ne, neke stvari, mirisi, muzika, atmosfera, ostaju do kraja zivota...zamisli, prije 55 godina...dvoumim se staviti znak :-) ili :-(

..haha, mi smo se igrali, stize americka pomoc u Dom kulture, idemo se zezati, vidjeti sta ima...igrati se u guzvi izmedju ljudi koji cekaju na podjelu hrane

mlađa sam dosta od tebe, ali osjećam isto,,, usporedi onaj i ovaj život,.,,
sad je demokracija sve je dozvoljeno,
ali ipak smo robovi, samo u nevidljivim lancima...
tad si znao da nesmiješ pričati protiv "vlasti", ali imao si sve...
kaj meni vrijedi da psujem mater Jadranki ili Sanaderu...kao to je demokracija...
jebeš takvu demokraciju...amerika, znaš i sama kak je kod tebe demokracija..
da, postoji, ali za povlaštene...uvijek je tako bilo...
ali nekad je razlika u plaći između direktora i čistačice bila 1:3,
a sad samo bog zna koliko....