Pogled iznad tipkovnice

Život u okviru

Zbunjuje me tvoj pomahnitali strah. Zatrovala si osjećaje grijehom mržnje. Bezobzirno brišeš sve pred sobom, svejedno ti je što odjednom postaješ da tutnjiš pomalo tupa u bezvremenoj zoni.
Opijena tvojom razgolićenošću ponovno dopirem do zaborava. U dnu hodnika moje mašte ti mijenjaš svoj odraz ljubavnice bez obveze pred nama. Podmetnula si mi pustoš punu lelujave boli. Sad zadrhtim od raspuklih sjećanja na tebe koja me nisi čekala. Sumorno je ovo vrijeme bez nas. Tješim se mislima u kojim nas neutralno sjedinim. Čudnim htjenjem tijela spoznajem sumnju životnog puta. Refleks pun strasti stopljen u viziji nezaboravne ljubavi ponovno uvjetuje želju jaču od kletve i kajanja. U fazi analize nastaje sumnja vizije puna razočarenja. Surovo ću platiti za ove ispisane riječi. Želim ugasiti ovaj začarani krug šutnje među nama. Negdje u prolazu sam te izgubila. Ovim djelom želim osloboditi nemir u meni što tako naglo raste i stvara mrvice sirovosti koja nadjačava duha što se kaje.
Iako i dalje postojimo, koračamo u magli odvojeni, izgubljeni. Koracima smo sve dalji zagrljaju topline, sve bliži zatajnom nesigurnosti.
Gladujemo siti. Strast je slomljena. Gnjusno poražena. Ne zamjeram ti, znam da ti je žao. Došao je kraj. Očarani ljudima koji nam se dive smiono mamimo poglede dok diskretno čuvamo tajne duboko u nama.

Jer život je lijep bez obzira na sve…

Vrijem je za istinu, vrijeme je za pravdu.

naaajssss