Mačkaranje

Postoji dan kad "debeli prijatelj"  ušeće i unese nemir u moje tijelo, natjera me svojim prisustvom da se  osjećam poput vilin konjica; letjela bih kilometrima strmoglavljujuć se tik iznad površine vode pa poput kukca balansirala nožicama stojeć na tankom listu, osjećajuć tišinu.  Al tišina nije ta za čim žudja moje tijelo večeras... mirisi intenzivni golicaju mi nos, uvlače mi se u kosu ljubeć mi ramena, igrajuć se oko mojih bokova, poput melodije pokreću me i šapatom poznatim samo meni, zovu me na šetnju. Dok se smiješkam, očima žmirkam prema nebu gledajuć njega kako se šepuri.  A on... svojim debeljuškastim okruglim tijelom biva sve sjajniji i snažniji i dio svoje sjajnoće usmjerava prema meni. Nekad mi dođe na um opačina poput praćke  u mojoj ruci s kojim ću pogoditi "gordog nebeskog lika" i uštipnut ga jačinom kojom on mene uštipne za guzu svaki put kad se pojavi. I tako, dok psi uzvrpoljeni laju na njega, ja radije mijaučem tražeć pletivo s kojim ću se vraški zapetljati u duboku noć te od igre... zaspati.

bolesno

treba te ozenit

ponekad sjećanje slaže snove
ponekad utka niti nove
i od starog polovera ispadne novi
šta možeš, takvi su snovi.
sjećaš se jednog,
a bilo je drugo
ono prvo sjećanje posta.
ti neispunjena jer pravog nikad dosta