Ručkić krčkić

Dobar dio života proguramo pikirajući neko savršenstvo: savršen posao, savršeno prijateljstvo, savršenu ljubav... I onda se nađemo ovdje na Iskrici. I sad bismo još savršenije, jerbo imamo "katalog", možemo pretraživati, unositi kriterije, a to ranije nismo imali, morali smo se ufati u sretne slučajnosti i dosta vlastite vještine, pa i pomoć bližnjih nam kad ne bi išlo drugačije.

Možda su neki od nas i stigli do nečeg savršenog, ali nam nije potrajalo; a možda uopće nije bilo savršeno. Kajaznam, kad razmišljam o svojim muškarcima, bili su blizu tog idealnog kojeg sam zamišljala: pametni, zgodni, zdravi, živahni, potentni, dobrog materijalnog i društvenog statusa (malo siromašniji od ideala), obrazovani, za mene zagrijani... I nisu svi umrli. A svejedno su svi u kategoriji "bivši".

Zato si sad mislim, ma dosta je bilo savršenstva. Drago mi je što sam ga imala prilike proučiti izbliza, i mogu vam reć, i nije bogznakaj: dozlogrdi kao i sve drugo. I nemaš osjećaj da bi mogla napredovati... Pomalo je klaustrofobično.

Možda je nesavršeno ipak bolje? Zašto se ne prepustiti čarima neizvjesnog? I opustiti se...

Mozemo zeljeti sto god pozelimo, barem je zelja besplatna, a hocemo li to pronaci, e, to je drugo pitanje...moja pesimisticka dusa kaze, ne, necemo nikada... :- (

...a je li nesavrseno bolje?
...ovisi u kojem dijelu je nesavrseno, neke stvari naprosto moraju biti savrsene : - )

Ma ja si to samo malo gruntam, juicy... A činjenica je da se uvijek zagrijemo za nešto što nam se sviđa, bez obzira jel' zapakirano s mašnom ili je u novinskom papiru.

Osim zlata bezveznog, of skroz ;-)) Ona ni ne gleda ak ambalaža nije cakum-pakum!

Da, dolazimo do pitanja, u kojem dijelu ne kompromiziramo, jer budimo iskreni, kompromisa ce uijek biti...gdje naš 'on' mora biti, skoro idealan, a gdje je nevazno i zaljubimo se i u nedostatke?

Da, tesko je unaprijed odluciti, sta moze, a sta ne moze, ali sigurna sam, svatko ima neke svoje limite, preko kojih ne prelazi...

Pa, to svatko zna za sebe (ili bi trebao znati). Ono što prije nisam tako jasno uočavala kao sada jest proces predizbora: prije nisam ni gledala frajere koji nisu ispunjavali neke formalne uvjete, tipa titule, statusa, godišta, pa čak (donekle) i pedigrea. A tak zapraf previdiš mnoge vjerojatno bolje, ali bez formalnih kvalifikacija ;-))

Ja bih rekla, da je izgled ajustable i tu se moze svasta tolerirati...

Ali MORA biti seksi! Meni bez toga ne ide, sve da je najbolji frajer na svijetu i okolici.

U stvari, mislim da se ovdje ne moze o tome otvoreno diskutirati, jer ti odmah prikace kojesta...a da, imam i ja svoje kriterije, koji su sasvim drugaciji, nego oni, kad sam bila mladja...sto ne znaci da pristajem na manje, ne, samo na drugacije

Ma kakvi manje, ja mislim da tražim više, ali da, drugačije! I ne gledam više stalno u daljinu, jer sam skužila da mi onda promakne netko tko mi je pred nosom.

Ma ja ne vjerujem da mi bilo sta promice, haha, ja sam ko moja macka, prvo gleda opcenito, da vidi jel se ista mice, onda se fokusira na jedno mjesto i ceka...

Pa ni ja ne trzam na nepokretne, juciy! :-))))

vega, pa dobro, bogamu... kak ti uspijevaš razjebat sve, što bi trebalo.. jel

ne bih vam kvario raspoloženje ali sjetite se onoga kad Fata i Mujo nakon što se seksaju sat vremena zakljuće da se niti jedan niti drugi ne mogu sjetiti savršenog pa da svrše.