PLANINA BIOKOVO

Down & Dirty

Veliko iskušenje za još jedno moje iskustvo. Ako ništa nisam učinila do sada u životu barem ću moći reći da sam prošetala planinom Biokovo. Hm, ako je malo bolje upoznam možda ću se prestati bojati svoje mašte pune ludila. Neodređenog izgleda planina mi nudi novi put prema ravnoteži u životu.
Kroz ovaj ženski život široka planina probada poput oštrice sjene mača. Pokušava podijeliti život na dvije strane. S jedne strane tradicija i red, uobičajeni put, a s druge strane sve je zbrkano,ne prohodno, opasnije. Naglo počinjem razmišljati o najvećem životnom postignuću, trenutak sumnje u vlastitu sposobnost, sve svoje vrijeme (čitaj godine) sam potratila ne postigavši važnost (čitaj obitelj). Dok hodam po veličanstvenoj planini pitam se, s čim sam zapravo obilježila ovo svoje vrijeme na zemlji. Strahom i varanjem? Odustajanjem i svršavanjem?
Spoznaja da me kovitlac vremena s primjesom razboritosti zapravo nosi do slobode, počinjem uživati u svakom sljedećem koraku na toj veličanstvenoj planini. Kažem veličanstvena, jer sam sigurna da svakoj ženi može donijeti mnogo zanimljiviji život. Hodam i osjećam blagu paniku koju u trenutku pokušavam pretvorit u čisti užitak okovan jakim osjećajima, makar izmučila ovu minijaturnu kulturu veličanstvene planine. Ne suzdržavam sirovu snagu u sebi, proniknula sam je u svestranu korisnost (čitaj tiho uživanje) od pornografije, te se po tko zna koji put u ženskom životu prepuštam besposlenosti (čitaj samozadovoljavanju). Kao siguran potrošač odmora zaslužujem predah.
Pitam se gdje sam bila one noći kad sam napunila tridesetu? Tko mi je oduzeo identitet? Zašto ne živim u lijepoj kućici? Zašto ne podižem djecu kao svaka žena u mojoj dobi? Kad sam od svog života načinila ovakvu ruševinu? Zašto mislim da će me šetnja po veličanstvenoj planini usrećiti? Kad sam počela uzimati antidepresive, u veljači ili sam trebala samo skinuti masku s lice?
U nadi da će me planina osloboditi od usamljenosti želim se uspeti više i osvojiti makar uzrujana i izgubljena taj vrh. Ispuniti taj čvrsti prostor, bez prigovora sabrana u tridesetima poštena i izliječena od depresije.
Uživam u osjećaju koji mi pruža jezik u meni. Ovo je mnogo bolje od hodanja po veličanstvenoj planini. Motiv je isti. Nitko od vas ne može pronaći praktičan razlog, a da bude presudno važan da me prozove ludom. I dok pisanjem munjevito preskačem veličanstvenu planinu, s posljednjim uzdahom orgazma, sva znojna i mršava nominiram ovu priču da se izbaci zajedno sa sramotnim raspuštenicama koje hodaju po veličanstvenoj planini.

Jer život je lijep bez obzira na sve…

02.06.2011. u 19:57   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Ne iščitavam ravnotežu, već i dalje običnu fiksaciju seksom ...

Autor: GeorgeClooney_pravi   |   02.06.2011. u 20:06   |   opcije


..ja sam iz gorske službe spašavanja....
..znači ti si ta što smo ju cijelu prošlu nedjelju tražili po Biokovu...
..morao sam otkazati ..sex....,zbog hitne intervencije,...život smo ti spasili,i što sada,kako da ja nadoknadim taj jedan dan bez...sexa...nikako,ne može se to više nikada nadoknaditi,taj dan je prošao,ali nema veze,.....jer život je lijep,bez obzira na sve.::))

Autor: ruznopace_shmrcshmrc   |   02.06.2011. u 20:25   |   opcije


Idi,nema ljepšeg od svetog jurja....pamtit ćeš to dok si živa.

Autor: trazimtejesitu   |   02.06.2011. u 20:38   |   opcije


Epsko se nekako izgubilo...

Autor: Bartolomeus   |   06.06.2011. u 9:56   |   opcije


Dodaj komentar