Indrilogija

...hoćete li se igrati sa mnom?...hajde, uzmite olovku, komad papira i na njemu, ali brzo, ne razmišljajući, napište najmanje deset stvari koje vas raduju...

...evo, ja ću to učiniti isto - mene raduje - radost mojih najbližih, more, čitanje dobre knjige, sunčan dan, poklon od drage mi osobe, melodija koja godi mom uhu, slučajni susret s dragim bićem, cvijeće, doručak, spravljanje ukusog jela, Haku kad je lijen, raduje me kad mi se netko raduje, vožnja biciklom, mir u očima moga tate i nepresušna blagost moje mame, raduje me sve što je bijelo, žuto i crveno, boje sutona, nove cipele, dobar filozofski razgovo, susret sa zanimljivom osobom, novi kristalić u mojoj zbirci, raduju me lampioni, balnočići od sapunice i čokolada, radosna sam kad završim nešto što mi se nikako nije dalo raditi, Božić, putovanje, sanjarenje, uvijek iznova raduju me prve pahulje snijega, jesenje boje, šetnja vinogradom, stablo stoljetne masline, djetinji pogled i osmijeh, rascvjetano stablo bugenvilije u vrtu moje kućice na mru, bosonoga šetnja pješćanom obalom, stari jež Djedica, susret s prijateljicom, radosna vijest, čaša hladne vode kad sam žedna, i najmanji susret s Ljubavlju, mirisni čajj...

...raduje me svako jutro, jer svako nam je jutro kao novo rođenje, a dan pred nama, kao jedan mali život i nikako ga ne bismo smjeli završiti a da se u tom danu ne radujemo makar nečemu, nekoj običnoj sitnici, jer običnih sitnica kojima se možemo radovati u jednom danu ima mnogo, a rijetko se dešavaju velike stvari u jednom danu i obinčo se dese, nakon što smo proživjeli mnogo dana, te nikada ne znamo kad će i da li uopće doćii taj veliki dan...tako svi oni koji zaborave ili se ne znaju radovati malim stvarima u jednom danu i svjesno ili ne svjesno čekajući da im se dogode neke važne velike stvari kojima bi se radovali illi zbog njih bili sretni, "umru" svakim danom u kojem se nisu radovali i na kraju zaista potroše život skupljajući takve dane kao nesretna, prazna i ne radosa bića...

..može li se naučiti radovati malim stvarima?...da, svakako...evo ja sam slučajno dobila na poklon drage mi osobe jednu neobičnu drvenu piramidu sa šesnaest malih, ali zaista malih ladica, izrađenih od keramike...tu je piramidu napravila jedna keramičarka, umjetnica koja se sigurno zna i raduje malim stvarima...jer svaka je od tih ladičica rukom oslikana živim i toplim bojama, na svakoj je drugačiji crtež i svakoj od njih umjetnica je dala neku malu različitost i "osobnost"...

...zamišljala sam kako se uopće sjetila napraviti nešto tako dražesno, istovremeno neobično i svrsishovito, a onda mi je palo na pamet, da tako nešto može smisliti i izraditi samo radosna osoba...

...volim male ladice pa je moja radost ovom poklonu bila zaista velika, no kad sam se malo zbližila s piramidom, zapitala sam se što ću staviti u te ladice?...nekako spontano i s vremenom sadržaj ladica bio je takav da sada ova piramida ima ime - zove se - piramida malih radosti...

..neću vam naravno otkriti sadržaj baš svih ladica, jer neke čuvaju i moje male radosne tajne, no u prvu ladicui na vrhu piramide svako veće prije spavanja stavim mali papirić na kojem sam zapisala sve radosti koje su mi se toga dana desile...nekada na tom papiriću stoji samo jedna riječ, ponekad je papirić cijeli ispisan, a ponekad imam i nekoliko ispisanih papirića koje jedva uguram u ladicu...svako iduće jutro, pročitam koliko radosti je bilo u mom prethodnom danu i radujem se svaki puta kad shvatim da nisam "umrla" prošlog dana prazna, nesretna i kao neradosnobiće...

...taj mali svakodnevni ritual, tjera me na neki način da ne zaboravim percipirati bar nešto čemu bi se mogla radovati...
..otvorim ujutro ladičicu, izvadim papirić i čitam: Marko je dobio peticu iz fizike, u susjednom vrtu procvjetalo je stablo lipe, obično smrknuta i šutljiva blagajnica u Konzumu, imala je širok osmijeh na licu, B je na Faceu stavila predivnu sliku mora, susjedin pas-lajavac, danas je bio šutljiv, uspjela sam dovršiti "nešto", kupila sam puno jeftinije crvene svijećice, ručak je bio čista petica...čitam i opet se radujem tog trenutka, prošlim trenucima i kažem samoj sebi - tko zna što ću sutra ujutro čitati, ali radujem se i toj neizvjesnosti mogućemi budućem radovanju...

...nekolkiko puta papirića u ladici nije bilo, ali bila sam na putovanju, nekoliko puta bio je bez riječi, tada sam bila tužna, nekoliko puta pislala je samo jedna riječ - proljeće... ili ljubav...ili...13. 09.2008. ili ćevapi...ili nećije ime osobe koja mi je taj dan učinila radosnim...

...u posljednjoj ladici, na dnu piramide, stavila sam tri kamenčića iz mora, jednu malu školjkicu koja morem šumi i papirić na kojem je zapisana moja najveća želja...a moja najveća želja jest - zbližiti se što više s Ljubavlju, davati je što više i primati je što više...

...pitam se samo, zašto moja piramida ima baš šesnaest ladica?...naime, tjedan ima sedam dana, mjesec tridesetak..hm..ako se sjetite nečeg zgodnog, obradujte me svojim odgovorm...

kad me ljubi
svlaći majicu
gricka uho
svlaći hlaće
rukama vršlja
po onom u gačama
pa ga ljubi
navlači
oa dira okolinu
skine i sebe
vuče me
uvlači u nju
itd, itd. sve neke sitne životne radosti za relativno sitnu lovu!

jesam li te uspio obradovati makar malo?

lijepo :) i ja se veselim malim stvarima.. a 16, ne znam ništa o 16, osim da je 4 x 4, pogon na sva 4

@ staranaivan...ti si star, a još i naivan...nije dobitna kombinacija...:)

si vidjela, a neki misle kako mi je lepo!

Indri, zasto 16 ladicica... jel to bitno uopce?
Ne moras imati odgovore bas na sva pitanja, jel tak...

@ juicy-mama....draaaago mi te ćuti....(hoćemo li se vidjeti)....da u pravu si, ne moramo znati sve odgovore...pogotovo kad stižu u obliku divnog iznenađenja...:))).<3