Ručkić krčkić

... nije isto što i razgovor: pričanje je tijek koji ne voli prekidanje, a svoju potvrdu traži upravo u vlastitoj neprekidnosti. Jer, kad netko priča dobru priču, slušaš suspregnutog daha, ni ne sjetiš se postaviti pitanje, obuzme te, ŽELIŠ povjerovati. I vjeruješ sve do kraja pričanja, pa i kasnije... Možda ti tek nakon dosta vremena padne na pamet da je u tom pričanju bilo nedorečenosti; kontradikcija; pa i nelogičnosti. Eh, ali sad je kasno, zar ne? Da, mogla bi priupitnuti pripovjedača, nekom drugom prilikom, ali baš ti se i ne da, jer priča je bila dobra, zabavna, zapravo je laskavo što si je uopće dobila... Hoćeš li povjerovati sljedeći put? Teže. Treba biti jako, jako dobra.

Neki su više pričalice, neki više slušatelji, a neki uspiju i popričati. Jesmo li uspjeli ovo zadnje ne možemo provjeriti sve dok ne sjednemo na miru i ne promozgamo malo o svemu što smo rekli/čuli, a onda usporedimo broj provjerljivih (za razliku od uvjerljivih) podataka koje smo razmijenili. Ako smo dobili manje nego što smo dali, hm... Ipak smo bili (samo) publika.

Ne, nije to ništa loše, biti (samo) publika: zapravo je zbilja kompliment; mene uvijek razgali pripovjedačeva volja da me očara pričom koja MORA biti malo iznad stvarnosti, ili tik ispod nje, MORA biti malo nevjerojatna, začudnosti radi. Uistinu dobri pričalice suspregnu i vlastitu nevjericu, potpuno se unesu u pričanje, nema tu trunčice laži, ako je nešto sumnjivo onda je to samo obmana; ili jednom riječju: samoobmana.

Pričanje je usmeni medij: podnosi veće zamahe nego pisanje pripovjetki. Da, i ja sam u početku u svoje pisane priče ugrađivala dogodovštine iz stvarnosti, a onda bi mi se čitatelji pobunili baš zbog njih, neuvjereni. Ali, kad pričaš, izravno, oči u oči, prolazi sve, bilo istinito i nevjerojatno ili neistinito a uvjerljivo. Pisanje priča me podučilo da ne moram govoriti istinu da bih stigla do istine.

Ali pričanje, jedan naprama jedan, oči u oči... Ne, tu istina, koliko god dosadna, neuvjerljiva i podložna prekidanju i propitkivanju, ipak ima svrhu - jer kroz nju potvrđujemo sebe, dajemo se na uvid i pitamo: "Hoćeš?" Dajemo sebe. Ne neku ultimativnu spoznaju. A nakon što sam se naslušala priča i priča, shvatila sam da su to najčešće puste priče, priče u kojima fali taj presudni JA bez navodnika. Da ne dobijam ništa osim njihove zabavnosti i komplimenta što me netko odlučio počastiti, iako sebično, jer te priče trebaju njemu, jer mu treba moje uživljavanje da ih potvrdi. Ne sebe: on je samo lik u priči. Kao Kaspar Hauser, u pozadini odjekuje neizrečeno: "Htio bih biti takav kakav nekoć bijaše netko drugi..."

Nastojim ne biti tužna nakon pustih priča... ipak su me zabavile. A svejedno jesam. Je li zaista oholo željeti zanimljivu istinu?

najnevjerojatnije priče su one istinite

Ali tek kad postanu priče, gerardina!

Dobre priče, priče koje znaju da su priče, koje se tako i predstavljaju, uvijek su istinite u nekoj svojoj spoznaji; ali pričanje... uglavnom ne.

i pričanje je priča, mozda vise slika odnosa pripovjedač-slušač..sredstvo za produžetak priče..ili dosadan kraj

Vidiš, gerardina, zato ja toliko inzistiram na RAZGOVORU, zato ne volim one jednosmjerne komentatore, a zato sam sumnjičava i prema pričalicama: priča je samodovoljna. I ne volim biti samo publika, jer se osjećam kao promašena investicija: dala sam vrijeme, dala sam pozornost, a nisam dobila trajnu vrijednost.

Ode mi gerardina... Niš, onda ću ja pričati, jer baš imam potrebu ovo ispričati do kraja i onda pogledati...

Upoznala sam ovdje muškarca koji mi nije ništa pričao, samo bi mi svakog jutra na pvt poželio "dobro jutro" i svake večeri "laku noć"; ponekad je komentirao moje slikovne blogove. A onda me zamolio da se počnemo dopisivati na emajlu. A ondje me pitao bi li mi se dalo pročitati neke njegove priče, da ih piše i obično baci nakon nekog vremena, ali bi ga veselilo da ih prije bacanja netko pročita.

Pomalo nevoljko, rekla sam da može; ne volim takve "zadaće", jer ako su priče loše, bezveze povrijediš čovjeka. A najčešće jesu. Ove nisu bile.

Bile su briljantne, sočne, meke, pune života, strastvene i po svim kritičarskim kriterijima toliko dobre da sam ih odlučila pravopisno dotjerati, urediti i natjerati autora da ih nikako ne baci, nego naprotiv, objavi.

Pusti priče Snježana!

Autor nikada nije tvrdio da su priče istinite, ili zasnovane na istini, ali ona je iz njih blještala, to jedno moguće (a prekrasno, pametno, blagonaklono, toplo) viđenje stvarnosti, ono što zovem "autorskom istinom". I premda se s piscima družim od svoje 13. godine života, i znam da je djelo uvijek bolje od osobe, iako uvijek manje od osobe, da je osoba uvijek veća, ali i puno prljavija od priče, nisam mogla vjerovati da je TAKVE priče mogao napisati neki gad. I još uvijek ne vjerujem.

A onda smo Autor i ja počeli razgovarati. Ono, ja njemu, on meni. Povjerljivo. I provjerljivo.

NIJE GAD.

(Ali je malo dosadniji od svojih priča. Što je normalno.)

pričaj dalje

Priča br. 2 (Sorry, Svileni, trenutno sam samodovoljna, pričam...)

(I kuham. Možda ću morati prekinuti usred priče.)

Nedavno sam ovdje upoznala zanimljivog muškarca. Poslao mi je duhovit pvt, ali ga nisam šljivila, jer mi se već dugo pod raznoraznim nickovima utrpava jedan bloger koji jest pametan i duhovit, ali je gad. Mislila sam da je to opet on.

Onda mi je poslao još duhovitiji pvt, pa sam odgovorila. I razvezla se zanimljiva priča. Priča on, pričam ja. Paralelka.

Ja pričam provjerljivu priču: o patologiji bloga i blogera.

On, kakti, nemre vjerovati. Ja se ne čudim, jer istina je neuvjerljiva.

Kupim njegov dosje, iako ne vjerujem u dosjee, ali... Indikativni su tko s kim, kao što već pisah... I nađem još nickova. Neki i poznati mi, mutno, ne loše...

Odlučim biti izravna i lijepo mu pošaljem to što sam našla i zatražim objašnjenje.

Dobijem uvjerljivu priču. Koja može biti istinita (onaj koji me ganja je tak i tak preveć prefrigran da bi si dopustio tako proziran dosje), ali i ne mora.

Čovjek piše krasne poruke: seksi, pametne, duhovite... Brz je, nemre fingirati da ima duha.

A poruke doživljavamo kao istinu, zar ne? Bar bi trebalo tako, ako... jel'...

vega, ak ti fali još....oš da ti i ja posudim koju svoju takvu priču..imam ih u pričuvi...na bacanje!

Meni su najuvjerljivije one priče koje započmu:-Bilo jednom....

A ja ŽELIM zanimljivu istinu. Baš ŽELIM. Baš sam se zaželjela. (Autor je daleko... Doduše, u nedjelju dolazi blizu, ali nakratko... I nikad se nismo vidjeli.)

Bilo je tu i kose i lijepih bijelih zubi, pa i mišića.

Sumnjiv mi je, ali zanimljiv. Zato velim, ajmo mi ponoviti priču oči u oči! (Glupača. Kao da se nisam naslušala takvih. I povjerovala, na max 48 sati.)

Niš, nađemo se mi. Jesemti, frajer dobro zgleda!!! Seksi je. I fakat brz. I fakat fino priča.

I zato povjerujem. U stvari, želim LJUBAVNIKA. Ne jebača: ljubavnika. Onoga tko me može vidjeti; tko može spoznati tko sam i kakva sam; i da mu bude drago što sam to JA. (Jebačima je to svejedno. Oni imaju sužen pogled. Na pičku.)

I sinoć sam još vjerovala...

A danas sam se sjetila: zvao me sa skrivenog broja. Onda me zvao s potrošnog broja. Rekao je da je ovog vikenda nedostupan (iz uvjerljivog razloga), ali sam se sjetila da ga ni prošlog vikenda nije bilo na Iskrici. Zanimljiva podudarnost, jel'da?

Onda sam ponovno pogledala dosje: Iskrica ga updatala. Svi profili osim onoga s kojim komuniciram su obrisani. Dan nakon propitkivanja.

Više nema 5 zvjezdica, nego samo 3.

On zna moje ime i prezime, ja znam samo njegovo ime. (Ako i to.)

I OK, istina može biti zbilja nevjerojatna i neuvjerljiva. Ali najčešće ipak nije.

Dečki, evo, priča je gotova, a ja trebam savjet (muški, mai može kasnije): jel' bi bilo too much kad bih tražila da mi pokaže osobnu? I da me odvede doma, u nenajavljenu inspekciju?

:)

Prestrašio bi se.

Khm...ako mene pitaš..treba početi malim koracima.Za početak je jebač dovoljan.

Uz napomenu da bi rado da s vremenom bude dovoljno dobar i zasluži da postane više.

Ono...malo samodizanja repa.

I još nešto...ne pozivaj ga doma:)Kao...nemreš...pas se boji.Pa buš vidla.

"Joooj...kak bi se ja jeeebala...a nemremo kod mene.."

trep-trep..

Marta, ajd ušuti i daj dečkima priliku da budu korisni!

Uostalom, ON će pročitati ovaj blog. Garant. Ne odaj taktike, jesemti sve!

hehehe...samo kratim vrijeme do njihovih odgovora.

Ups..idem ja kod zvezi.Briši komentare.

vega, ja umjesto zvjezdica imam pregršt čičaka.

ožujka, možemo to uredno odraditi kod mene.

Meni ručak gotov, idem jesti. Nadam se da bum našla nešto korisno kad se vratim :-))

NIŠTA?????????????????????????????????????????????????????????????????????
????????????????

Muška solidarnost, bit će... Gadovi.

jes ti dobro ručala

Tak-tak, krelec, malo mi zagorilo dok sam pisala. Nego, imaš li ti savjet za mene?

ma sto posto ti treba savjet, sva si nekak zbunjena

Jesam. I trebam.

pošalji ga lepo u kurac čim kužiš da bilo kaj mulja i fertik

A kaj ak ne mulja? To kaj ovdje 98% ljudi mulja ne znači da 2% ipak nije OK. A bilo bi ga šteta otjerati ako je on u tom manjem postotku.

pa velim kad kužiš (i uvjerena si) da mulja

danas nije tak loša šora

Ne, krelec, nisi me dobro shvatio: nisam ni u što uvjerena. Samo sumnjam u ono u što sam ranije povjerovala.

Gdi je šora? Kak ja to niš ne vidim i ne čujem?

da, ali ipak tražiš da ti se prepriča

Aha, kod moje obožavateljice (nezadovolj/e/ne), misliš?

Nadala sam se da osoba koja u životu ne poznaje ništa osim sumnji, razočaranja i čangrizavosti možda ima i neki koristan uvid u moju situaciju. Ali mislim da nema: onda bi valjda prvo promijenila svoju.

ma ja ti samo pokušavam provalit tko je tko, i tko s kim, i tko protiv koga..........

Ja sam ja i ja sam s babom, martom i kjeletom. WE ARE THE BLOG!

to sam već znao, samo neznam drugu stranu, i jel možda netko uskrsnuo ili se meni čini

Krelec, nema druge strane, WE ARE THE BLOG. Jasno?

Nego, reci ti meni: da ovoga tražim osobnu, ha?

traži ga da ti bude jamac za kredu

Hehe! Napokon dobar savjet :-)))))))))))))))

Idem sad prileći, dobru vam zabavu želim.

Krelec, PUSA i HVALA!

oprosti vega, zbilja sam morala hitno off...zanimljiva priča, ova koju si kasnije ispričala.
mozda je u cijeloj priči potrebno otkriti motiv, namjeru...ili vrlinu dobronamjernosti. obostranoj..
do tada, barem se dobro zabavi;)

bdw dala bih ti i ja koji savjet, but...držim se one prastare "pametnom savjet ne treba a bedastom ionako ničem ne služi". e sad ak si pametna, nije mi jasno zakaj tražiš savjet?