Cvijet kraj izvora...je sjena duše

Kroz prozračje svoga nebogleda,
ja gledam kapi moje duše kako klize
niz okno prozora tvoga...

A ti, ne sluteći da te vidim
nagnutu nad svojim traženjima
svojim vrtloženjima,
proklinješ kišu i oblake,
čekajući sunčevinu
na krovovima tvog života...

Ja mogu biti i suncek ad poželiš,
jer svemoćna sam
u svojoj čaroliji ljubavi,
a nemoćna pred tvojom čarolijom skrivanja
i neprestanog bježanja..

Otvorit ću širom oči
i svaku kap sebe
pretvoriti u planet sna,
a onda ti doći,
u meko paperje srca tvoga
da ti kažem da te ljubim
kako nitko ljubiti nije znao
niti će znati,
da ću biti uz tebe
kada ti na vrata stvarnosti
tuga opet se vrati...

autorica: TANJA

bravo za nebogled

:))