ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

Ja sam samo netko koga znaš.I nemam svoje boje, osim tamnih sjenki koje me beskrajnom vjernošću prate već desetljećima.
Ponekad se zarumenim.Jarko crveno.Od stida.Zbog tijela koje izmičr kontroli u tvojoj blizini.
Ponekad sam plava.Od neba.Tvog oka.
Pozelenim utkujući sr s rijekom ili roneći do morskih algi.
Ja san samo netko koga znaš.I nemam svoj zvuk.
Zašumorim ponekad uz jesenje lišće, koje razgrću tvoje stope. U dolasku.I odlasku.
I zapjevam notama koje tkaš dodirima na nevidljivim i tananim strunama moje kože.
Ponekad sam tiha.Kao magla. Kao tiha noć.
Ponekad šutim, poput Vesne;
"...a stablo je još tu.

I ne ududi se
zatreperiti lišćem."

Lijepo..

stegnulo me u grlu , ...

starooo
al moluška me posjetila

crna, popij nešto:))

Ajme, pa ti poput kameleona mijenjaš boje...Nema veze, važno je da ti dobro stoje:

hhehe i volim sladoled):)

to je do citanja , ne do grla :)

čitaj u sebi:=))

ok , citat cu u sebi ,, samo sam sebe stavila u to ,zato me steglo .. isprika na smetnji :)

ma kakvoj smetnji:)) ja se samo šalim, svi su dobro došli:)))
i sa smjehom i sa suzama:))

Divno je što si toliko zaljubljana..... Ma, i on je SRETNIK.. :)

on JE sretnik:)))
a ja sam:))

haug, surpi ;))