Toše, tako mi nedostaješ...
Da se bar mogu probuditi u svijetu ljubavi
bez starih drugova i ovih nakaza sto su me stalno pratile
da te bar mogu poljubiti bez losih sjecanja na hladna proljeca
bez slike stradanja sto se bas na nas zalijepe
Jer moj je zivot igra bez granica
umorna prica, trganje stranica
na kojim nista ne pise
Jer moj je zivot vjecito padanje
kad zbrojim poraze nista ne ostane
samo jos vucem navike
i sve na tome ostane
Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donijeti
pa te poljubiti, al' toga nema i ne postoji
da se bar mogu zaljubiti u malu seljanku na nekom proplanku
gore u svemiru tako da dolje ne vidim
17.06.2011. u 15:29 | Editirano: 17.06.2011. u 15:29 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
najviše mi je žao šta tog momka nema više bio je poseban..anđel
Autor: kike_55 | 17.06.2011. u 15:41 | opcije
lako je .. pasti..
ali je teško... dići se .
o tom govori pjesma ..
u svakom slučaju jedan od najboljih tekstova koje sam čula , uz Arsenove i još neke...
Autor: rosa61 | 17.06.2011. u 15:47 | opcije
SVE SU MU PJESME PREDIVNE ZAISTA
Autor: kike_55 | 17.06.2011. u 15:48 | opcije
slažem se sa svima vama ovo su mi jedni od najbest stihova ever...svaki dan ih mogu čitati i uživati u ljepoti poetskih slika...i dakako sjećanju na jednog i jedinog Tošeta...
Autor: CrnaKraljicaSjevera | 17.06.2011. u 16:11 | opcije
ma uma ljubavi u meni za vas , koliko trebate ?
kilo dva , tri samo pitaj
Autor: dojdimividimeuzmime | 17.06.2011. u 18:37 | opcije