Dani oteti zaboravu

- Ugodan vikend - zaredali su pozdravi mojih kolega na kraju još jednog radnog tjedna i ostavili me samog u uredu. Ostao sam dovršiti započeti posao kako bih se za vikend mogao potpuno opustiti i zaboraviti na obveze.
Bilo je skoro 20.00 sati kad sam, napokon, zaključao vrata svog ureda, sjeo u auto i kroz rijedak promet gradskim ulicama odvezao se do svojeg samačkog stana. Putem sam razmišljao o još jednom vikendu kojeg ću provesti sam, vjerovatno uz TV program.
Došavši doma napunio sam kadu mlakom vodom, svukao se i upalio radio u kuhinji. Ušao sam u kadu, zatvorio vodu, potpuno se opustio i nakon nekog vremena zadrijemao.
Probudila me zvonjava telefona.
- Tko je sad ovo - promrmljao sam izlazeći iz kade. Telefon je zvonio i zvonio dok sam se otrao ručnikom, odjenuo kućni ogrtač i bos, ostavljajući mokre tragove na tepisonu u hodniku krenuo prema izvoru zvonjave.
- Molim - javio sam se.
- Ja sam - odgovorio mi je nježni ženski glas iz neke telefonske govornice. - Nalazim se pred tvojom zgradom. Siđi, čekam te.
- Slobodno dođi gore. Sam sam - uzvratio sam ne prepoznajući glas.
- Ne, siđi dolje. Čekam te - ponovila je.
- Dobro, dolazim za par minuta.
Spustio sam slušalicu i otapkao do prozora u kuhinji. Ispred zgrade, uz telefonsku govornicu u polusjeni stajala je cura duge plave kose. Ugledala me na prozoru i mahnula mi. Odmahnuo sam joj nesigurno i pitao se tko je ona.
Dok sam oblačio trenirku pomislio sam kako možda ovu noć, čak i vikend ipak neću provesti sam. Obukao sam tenisice i izašao iz stana. Zaključavajući ulazna vrata čuo sam muziku s radio-kazetofona.
- Neka svira - pomislio sam, okrenuo još jednom ključ u bravi i sjurio se niz stubište gurnuvši ključ u džep trenirke.
Čekala me ispred ulaza i snažno me zagrlila čim sam izašao iz zgrade.
- Drago mi je što te vidim.
- I meni - uzvratio sam, napokon prepoznavši Ninu, curu s kojom sam prije par mjeseci proveo burnu noć, nakon koje je nestala iz mog života.
- Oprosti mi što ti se nisam javljala. Imala sam nekih problema i sad je sve u redu. Još uvijek se sjećam naše noći i odlučila sam ti se napokon javiti.
Dok je govorila, gledao sam je netremice, držao je za ruku i u trenutku se zaljubio u njene smeđe oči.
- U redu je - prozborio sam zbunjeno.
- Idemo - rekla je i povukla me za ruku - želim te počastiti. Krenuo sam, omamljen, za njom.
Držeći me za ruku odvela me do kafića na tržnici. Sjeli smo u odijeljeni dio, privila se uz mene i ljubeći milovala, zbunjenog, preko trenirke po bokovima i nogama. Trenutak kasnije, naglo se odmaknula.
- Moram na WC, naruči što želiš. Meni uzmi sok - Poljubila me još jednom i otišla.
Naručio sam pića, sebi malu vechiu i dupli machiato. Žesticu sam slio u sebe u jednom gutljaju, prije nego se Nina vratila. Uželio sam se cigarete premda sam pet tjedana odolijevao toj napasti.
Kad je Nina ponovo sjela do mene, ponudila me cigaretama i držeći me za ruku započela priču o događajima između naša dva susreta.

* * *
Večer provedena s Ninom jednostavno je proletjela, uz njen glas, smijeh i čudan sjaj u velikim smeđim očima. Priče o dogodovštinama su polako jenjavale i predložio sam joj da nastavimo druženje u mom stanu.
- Nemoj me krivo shvatiti - odgovorila je na moj prijedlog - već je kasno. Sutra radim i javit ću ti se poslijepodne. Želim te i sutra navečer vidjeti.
Izašli smo iz kafića. Sat na stupu pokazivao je pola dva. Otpratio sam je do njenog auta, još jednom me zagrlila i poljubila. Ušla je zatim u auto, mahnula mi i odvezla se s parkirališta. Stajao sam i gledao za njom, opijen večerašnjim neočekivanim susretom, dok nije nestala na glavnoj ulici.
Požurio sam se doma, vrteći u glavi misli o njoj. Ušao sam u zgradu i trkom se popeo stubištem do svog stana. Otključao sam vrata, izuo se, otišao u kupaonicu i dok sam prao zube zamijetio sam neobičnu tišinu. S četkicom u ruci, ustima punih pjene, pojurio sam u kuhinju. Radio-kazetofona, kojeg sam ostavio upaljenog, više nije bilo. Na kuhinjskom stolu otvoren novčanik, prazan. Okrenuo sam se i otišao u sobu, upalio svjetlo i u sobi me zatekao prizor detaljno izvršene premetačine ormara i ladica. Na stalku za TV i videorekorder ostali su jedino tragovi u prašini kao spomen da su do nedavno ovdje stajali.
Vratio sam se u kuhinju, u sudoper ispljunuo gorak sadržaj paste za zube, isprao usta i obrisao se golom nadladicom. Krenuo sam prema telefonu. Više ga nije bilo.

- Idem na policiju - rekao sam poluglasno i u hlačama uzaludno tražio ključ od auta. Maznuli su mi sve.

Izašao sam iz zgrade i krenuo glavnom ulicom prema najbližoj policijskoj postaji. Pomislio sam, ovu noć, zahvaljujući Nini, neću provesti sam. Provest ću je s policajcima.
(1997)

ovo je tužno...