Zapis iz mojega dnevnika i iz života

Hoću reći, nije valjda potrebno nekoga poznavati da bi mu se moglo reći:

"Bravo, konačno nešto zaista mudro i, što je još važnije, etično na ovim bespućnim stranicama! Čak dotle da bih i sam mogao nižetoga se potpisati."

Eto, upravo to ću ja ovim putem i ovdeka reći Zvjezdicici.

I to bez daljnje želje da sudjelujem u danonoćnim prepucavanjima iz kojih zapravo svi izlaze dozlaboga uprljani, iako toga začudo uopće nisu svjesni.

I da. Nije zapravo problem kad strasti, pa i one niže vrste, svojim vlasnicima katkad pomute razum (jer to je -ah tako- svakodnevno ljudski), nego je istovremeno i degutantno i zastrašujuće kad se neosporna inteligencija i za ove prostore izvanredan talent pomiješaju s ekstremnom zloćom, zlobom i zlosiljem te se zatim kroz pisanje postova i apologetsko komentiranje agresivno pokušavaju nametnuti kao normalno i prihvatljivo ljudsko ponašanje.

I ako mi sad netko kaže: "A šta ti uopće znaš o toj osobi-osobama pa da je-ih smiješ ovako svisoka moralno prosuđivati?", odgovorit ću mu: "Ništa".

Te dodati još:

"I kakve to veze ima s ičim što napisah?"

A ne ne. Najbolje da ostane nula komentara pa da me onda svi oni s prosjekom od 80 zrendaju. Neće ići.