priče o moći/osamljenost vračeva
Dogodilo se to u malom apartmanu.Sve nas je ponijela magična ljetna noć.Sjedila sam u super malenoj kuhinji i uživala u mirisima ljetne noći očekujući da mi se pridruži moj ljube.I tada začujem neobičnu muziku, neki živahni ritam prolomio se kao nož i presjekao mir noći.Uživala sam u taktovima muzike kada primjetim iz pravca odakle je dolazio zvuk, jednu sjenu nekog valjda mladića vitkog tijela kako pleše u ritmu, i kako se izvija.Scena je bila na početku divna, a kasnije sve tužnija.Nismo li i mi samo sjene koje plešu, pjevaju svoje tužne pjesme u noć, i nikada ama baš nikada se ne dodirujemo, samo smo neka neizreciva tuga i osamljenost...
Skori dolazak mog dragog otjerao je tužne misli.I tako ostade samo ova mala priča.
25.06.2011. u 20:07 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
poslah ti!
Autor: Pacijent_House | 25.06.2011. u 20:45 | opcije
ples sijenki , drago mi je da ti netko ima odagnat tuzne misli ...
Autor: black__women | 25.06.2011. u 21:56 | opcije
:***
Autor: GeorgeClooney_pravi | 26.06.2011. u 0:40 | opcije