Čarobni brijeg

Nisam provjeravala popise stanovništva, istina, ali dojam s ulice, iz strogog centra, ali i iz geta (kako zovu predgrađa gdje se smještaju imigranti) je da Šveđana gotovo i da nema. Mislim, onih jako svjetloputih, bjelokosih, bjeloobrvnih, onih koji odmah padaju na pamet kad se spomene ime te zemlje. Kažem, gotovo da nema, jer se nađe tu i tamo neki arhetipski primjerak, poneka žena duge ravne kose, nordijskog tipa tijela kod kojeg se razlika struka i bokova smanjila tako da je gotovo i nema. Govorim o odraslima. Djeca, ako nisu iz mješanih brakova, uglavnom su plavi anđeli.

Mnogo se Šveđana kroz povijest iselilo, uglavnom u Ameriku. I dopustili su istoj količini imigranata iz cijelog svijeta, uglavnom Azije i Afrike, useljenje, posao i bolji život, pretpostavljam iz straha za budućnost vlastite često hladne, vjetrovite, zemlje tamo negdje na sjeveru, gdje noći ljeti možda i nisu posve bijele, ali su zimi mrkle. I to od pola četiri popodne do pola deset ujutro. Mrak.

I zbog tog mraka depresije. Najviše samoubojstava u studenom, kad nema praznika, nema ama baš nikakvog predaha od studeni i tame. I zbog toga se bez pitanja tolerira kašnjenje na posao od pola sata ili čak sat uz ispriku da niste mogli ustati iz kreveta. I kad vrag uzme šalu, čeka vas mogućnost šestomjesečnog godišnjeg odmora za liječenje depresije tijekom kojeg ne smijete izaći iz zemlje na duže od dva tjedna. Jer bi inače svi zimu provodili na Bahamima, valjda.

I može biti da je tu negdje i razlog zašto se turisti s juga, stigavši usred tjedna, na početku osjećaju krajnje nelagodno hodajući ulicama, vozeći se busom ili tunelima podzemne. Naime, nitko ne priča. Ljudi ne razgovaraju međusobno. Ne gledaju se u oči. Ne promatraju druge prolaznike. Tišina se reže nožem. Osim, naravno, petkom popodne i subotom cijeli dan kad su ulice prepune glasova, povika, cike, buke, kad ljudi ožive i napiju se kao klinci bez nadzora. Ne izmišljam. Stvarno je tako. Petkom i subotom navečer ljudi na ulicama zaista pričaju s nepoznatima ako već nisu u grupi ili paru. Tu turist malo odahne, ono, ipak nisu zombiji.

I pitat ćete, baš kao što smo i mi, lokalnog zemljaka da kako se uopće itko poveže, kako stvaraju parove, obitelji? Ha, veli on, pa petkom i subotom. Probudiš se ujutro kraj nekoga i ako ti je OK, onda se nađeš ponovo za vikend, ako nije, svatko na svoju stranu. I dugo vremena je potrebno da se takva viđenja službeno proglase vezom. Ne vrijede pravila poput: kad upoznaš roditelje, zato jer se roditelji ne predstavljaju. Jer nitko ne živi s roditeljima. Jer svatko s navršenih osamnaest ima pravo na stanarsko pravo u nekom stanu negdje. Ne vrijedi ni upoznavanje s prijateljima, jer ili se ne druže ili su ionako već iz istog društva. Ne vrijedi ni deklaracija tipa: 'oš hodat' sa mnom, jer preko tjedna ionako ne hodaju zajedno nikuda, a zajedničko stanovanje je odluka uvjetovana uglavnom podmlatkom, premda samohrani švedski roditelji dobivaju goleme beneficije i pomoći, dovoljne da se i ne mora raditi dok dijete ne odraste.

S turistima su ljubazni i strpljivi i svi odlično govore engleski. Nema tu problema. Ne nameću ni sebe, ni svoje, osim što će vam za tjednu kartu za javni prijevoz ipak s ponosom ponuditi izbor jednobojne kartice i one s likom princeze koju vole i gurkaju da preuzme tron, nakon što joj se otac osramotio slikama s prostitutkama. I gotovo se uvijediti što smo izabrali plavu karticu bez slike.

I da, istina je. Petkom i subotom će pokušati smotati strankinje. Koje im se svide, pa redom. I to smotavanje nema nikakve veze s južnjačkim galebarenjem i balkanskim barenjem. Jer će pričati s vama i četiri sata, natežući neki alkohol, o svemu i svačemu, toliko neutralno da nećete ni pomisliti da mu se zapravo sviđate. Jer će čekati pristojno, sjevernjački uglađeno, da vi odraditi svoj dio: date ime, broj, facebook profil, što će biti znak da se i on vama sviđa te da možete krenuti laganim hodom prema nekom mekanijem, horizontalnijem mjestu. I tako nikome nije neugodno, ni pri pristajanju, ni pri odbijanju.

S obzirom da su nama detalje i tajne te društvene igre otkrili tek predzadnji dan, sad ste upozoreni i nemate izgovora.

Mogla bih tamo na par mjeseci ;-)
Skandinavija mi je san odavnina...Od trilogije I vječno pjevaju šume, preko Bergmana.... Liv Ulman i ....

svakako odi, leptirice, možda dođeš do istog zaključka kao i ja :)

Na Islandu je sve još pomnoženo. Petkom su svi pijani. I velika je sramota biti nezaposlen. Za zaposlene je to osobna uvreda. " Znači, ja moram raditi i za tebe?" Čak se i prijateljstva prekidaju.....

eto, što sjevernije, to kruće, bar u međuljudskim odnosima :))

CC lako moguće. Baš sam se danas sjetila sjevera Škotske i najduljeg dana u godini... i vikenda kada su u autobusu najveću dreku dizali odrasli ljudi jakoooooooooooo dobrog raspoloženja :-)))

da, i škoti su pijandure, glasne :D

Nemiri u Švedskoj.

škoti su se praktički već odvojili od engleske :)

Ma zdravo!

Englezi.

skrenuo si, dud, suviše na zapad :D

Klea, susjedi bi rekli na zahod.

da, spavaća na ishodu, kuhinja na zahodu :D

Je, Klea, i živim ko glista.