Čarobni brijeg

Možete mi zamjeriti što su mi imigranti zanimljiviji od domorodaca. A možda ćete na ulica Stockholma i sami shvatiti iz kako teških životnih situacija su morali pobjeći da bi se nastanili daleko na sjeveru, daleko od žarkih sunčanih prostranstava doma, i od siromaštva. Jer, Švedska je bogata zemlja. Ljudi ne gladuju, svi imaju gdje stanovati i raditi. Jer oni koji se ne snađu za posao u prvih šest mjeseci, ti ne dobiju produljenje boravka.

I stignu tamo, nasele se u nekom predgrađu, getu, rade i usput prihvate način ponašanja od domaćina. Pa tako ne komuniciraju glasno, već šapću i mrmljaju, ne razgovaraju s nepoznatima, osim za vikend, ne izlaze na spontane kave i pivu, već nabave planer i uredno bilježe dogovore za kavu za dva tjedna unaprijed. Blendaju se. Kad već ne mogu tenom, mogu ponašanjem. I prihvaćeni su. Šveđani ne frkću nosom na imigrante. Ne tjeraju ih iz zemlje, ne zabranjuju im feredže, vjeru i jezik. A za uzvrat doseljenici brzo nauče jezik (prilično je jednostavan, gotovo i da nema gramatike) i ponašaju se švedski. Miješani su brakovi ne samo obična stvar, već se potiču, jer dokazuju širinu pogleda, nedostatak predrasuda, a bogme su im i gene popravili.

Jer djeca Kineza i prozirne Šveđanke su prekrasna. Smeđa, bademasta, finog baršunastog tena i okruglih očiju. Nordijski geni su jači od uglavnom dominantnih kosih očiju i crne kose. U restoranima nismo vidjeli niti jednog radnika koji nije neka mješavina rasa. U nekim dućanima odjeće se i nađe poneka dugokosa Inge. I vjerujem da u većini ruralnih područja ima mnogo više plavokosih i riđih, ali to nije Stockholm.

Grad kojeg zovu Venecija na sjeveru, dočekat će vas ljubazno, isprazniti vam džepove, ugostiti ugodno, ali hladno. Divno za posjetiti, pogotovo za tuđe pare, napisati koji blog i vratiti se kući.

Makar se i zamalo zapalili na autoputu zbog probušenog dovoda benzina na posuđenom automobilu.




Kraj.

ja sam mislio da patiš od stoklomakog aindroma

ama, pustilo me, dojdi, a naši su bolji :D

uh, baš mi ne pašu hladni ljudi....

ni meni baš nisu sjeli, očito, elo :))

ma nije da ja ne bi ošla tam prošetat :) al bože me sačuvaj duljeg prestoja.....

pa je, treba ić, pa se vratit :DD
što sam starija, sigurnija sam da je tako bolje :)

nisam bila pa ne znam .. tesko je reci nesto sto ne vidis svojim ocima ..

black, to je istina, ali možda pomogne odlučiti krenuti ili ne :))

uvijek treba krenut , ako mozes .....

ima nešto duboko u toj nostalgiji.... ili je samo navika u pitanju.... ne znam što je, al ima nešto sigurno :) a i nije svak rođen da živi u stranom svijetu! doduše, ne živim ni ja tamo gdje sam se rodila, al još uvijek je to sve slično.... a i to što veliš, kako godine idu dalje, tak je sve nezgodnije, sve sam manje hrabra i odvažna za neke drastične promjene.... :)

treba krenuti na vrijeme, ili se ušuškati tu gdje jesmo, uz izlete :)))

hmm, ne volim ni pomisliti da je moje vrijeme prošlo, hahah.....

lijepo te čitati, ponovo:)

e moj prijatelju iskričarski,
u dalekoj Švedskoj, Malmo...
čezne on za ovom zemljom..
sve ima, a opet nema...