Dugi je put......

( An, da me ne držiš dugo za riječ):-)))

Ovu priču sam jednom (pretprošle godine)već napisala u mom klubu ,…ali …lijep doživljaj i neka opet bude na blogu.

Ako se mislima vratim u godine gdje sam sve živjela … Hm..zbilo se to na visini od 1119 m, u nekom planinarskom domu živjela sam sa obitelji, a bili su tu još i Gujdek (svinja), Cera ( pas ),mace, papige , Bambi(srna), one ukrasne male kokice i pijetao. Imala sam i akvarij, ali ribice nisu mogle sa nama u šetnju po obližnjim livadama punim borovica , šumskih jagodica i malina. Svinju smo kupili da ju hranimo sa ostacima hrane, ali je najviše zavoljela palačinke sa čokoladom, bez mačaka ne mogu biti,kokice su slatke kao da osjećaju ko ih voli, a tko ne, Bambiju su greškom lovci ubili mamu pa su ga dali meni, a Cera… Cera je bila umirovljeni graničarski pas…( nebitno za priču).

Bio je prekrasan dan i poslije doručka spremimo se mi kao uvijek za šetnju,Cera meni uz nogu, Gujdek na drugoj strani , Bambiju oko vrata maca visi , kokice i pijetao uz svoj kukuriku, pjevamo svako po svom i idemo prema livadi. Otišla sam bez sina zbog puno medvjeđih jama za koje sam znala, a i da bih mogla opušteno i bez straha šetati, taj smo put išli sami. Desilo se da su nastale nove jame za koje nisam znala i tako sam upala u jednu od njih.

Malo jesam psovala, naravno , životinjice su se uplašile i poredale oko rupe, Cera je tiho cvilila, i nije me željela ostaviti iako sam je slala kući po pomoć , nije se pomaknula. Mrak u rupi , nikakvo korijene od drveća , bez mogućnosti da se popnem i spasim.

Odjednom čujem neko jače šuškanje lišća, ko da grančice pucaju. Počnem dozivati pomoć, u rupi sam , pogledam prema vrhu, kad ono - medvjed! Moje životinjice nisu se makle , okamenjene su i dalje bile na svom mjestu. Pitam ja njega….A što ti hoćeš? Ajde pomogni mi….On stane na zadnje šape , brunda i …ode…..sranje , što ću sada, dok doma skuže da me dugo nema , bit će noć….odjednom opet ista buka, kad ono moj medvjed gura u jamu suho deblo, stane na zadnje šape , životinjice kamene, otvori usta, pokaže zube (nemojte me pitat ako mu je bio potreban zubar) okrene se i ode….ja se isplazim van, osvrćem okolo , životinje urlaju, kad ono nekoliko metra medo se valja po livadi i jede moje borovnice. Legnem i ja , životinje oko mene, napravim si mjesto da ga bolje vidim i na razmaku valjamo se skupa.

Da skratim…..na proljeće idemo mi opet šetati - kad odjednom Cera podigne glavu, a i ostale životinjice osjete nešto ….moj pogled prati njihov i ..ugledam u daljini medvjeda…bio je to moj spasitelj , osjetila sam to…trenutak se gledamo , mašem mu…(hihi) kad ono iza njega mali medo ..i tako sam saznala da je to bila Ona i da je postala majka , pokazala mi svoju bebu . Povaljaju se one , povaljamo mi…i nikada više ih nisam vidjela.

Gujdek je doživio starost i od starosti i umro,,,,Bambi….to je možda razlog za drugu priču AKO …
A i ostale životinjice , kako lijepo kaže Vega , sve su tu samnom negdje, na slikama i u lijepim uspomenama …tragovi ostaju:-)

hello biserna....
dugujem ispriku za jucer ujutro...
moj nestanak na blogu je bila visa sila...)))

ma glavno da si se vratila....isprika prihvaćena bez problema:-)

znaci imala si bliski susret...
sretan zavrsetak. je najbitniji..

nezaboravan, znam da vjeruješ:-)))

Bis, uvijek rado procitam storije o zivinicama i sama sam luda za njima...

Već dugo nisam pročitala ovako toplu priču

.))))
to mogu samo rijetki ljudi....)))

Zato su stvorene Yui , između ostalog , da im se divimo:-)

Guanta , treptrep, hvala:-)

Neki put mislim da bih lakse i bezbriznije zivjela, da mi nije toliko stalo do svih zivotinja, a onda vidim one koji ne mare za njih i vidim da su zakinuti za jedan divan osjecaj, koji ipak upotpunjuje moj zivot

Ti si Yui jedno nježno osjetljivo drago biće, i to je to:-)))

ah .. ja ih maksimalno volim...

To je dovoljno Lady:-)

...:))

biserna,pozvana si na ples...tamo gore...

Kori , hvala...trčimmm plesnim koracima:-)

kjutić..:)

nemam komentar .... bez rijeci sam :)))))) fantasticno

smiješak kaže više ko riječi:-)))))

gle koliko rijeci :))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

je , dugiiii je tvoj komentar Kori:-))

Divno.... ma predivno. Topla i prekrasna priča...
I sve je zbilja super... no nije ti trebao u svemu... spomen VEGE.. a čemu?

Fata......lijepe riječi su vrijedne spomena :-)

Budi svoja... a imaš predispozicije.... ničija sjena...

Ja bi i ribice uzela na šetnju... : ))
Lijepa priča, ko i sve tvoje, naravno.
Par dana kasnije, ali ja sam ti ko i mama medo s malim bebačem... : D