Čarobni brijeg

Predugi su ovi dani. Ljetni.
Nikad kraja ljudima, pričama, obavezama, suncu koje glođe kožu.
Nikako da tišina preuzme kormilo, da s mrakom obamru glasovi. Da se čujem misliti.

Zapravo, ne sluša mi se sebe. Osjećam danima već šapat s visina, iz međuzvjezdanog zrakoprazja. Iz druge dimenzije. Nebitno odakle stiže. Ali, zvrnda, zvoni, zveči, kao jezik roda moga, tako nekako. Šapće.

I znam da je važno. Uvijek tako ispadne na kraju. Uvijek kad poslušam muziku sfera, otkrije mi se nešto bitno, nešto što moram znati, ono što trebam čuti. Ono što inače nikako ne bih mogla ili smjela doznati. I to pravovremeno.

Upravo traje emisija koju bih morala poslušati. Znam. Naučila sam namjestiti frekvenciju i poslušati.

Ali, buka u ovom kanalu odvlači mi pažnju i ostaju samo zbrkane misli.
I osjećaji gluhonijemog svjedoka zabranjenih događaja.

Uzmite si to prazno i neljubazno ljeto koje je tek počelo.
Ne trebam ga.
Želim tamu, želim mir. želim znati.

i tama je boja noći i mir i znanje

osvježenje i svijesnost, a ne sprženi, pomućeni, sluđeni um

Klea, stariš.Naglo. Gdje vlada mir tu je groblje.

i to more bit, dud, dostiglo me, valjda

Ne poželi ništa ...

želje su osnovni pokretači ljudi i razlog zašto nam je civilizacija ipak prežvijela do sada, george
ne pušim te spike o potrebi ubijanja želja
dok želimo, živimo

To jednostavno nije točno :P
Preživjeli samo radi pionirskog duha i impulsa za istraživanjem, to nije želja, jer dolazi iz dubljeg bića nego što je želja uma o kojoj govorih.
Impuls nije isto što i želja ...